Subotom, kad konačno dođe vikend, nismo raspoloženi za teške teme, muškarci stoga posežu za nogometom i pivom, a žene – za chick litom (priznajmo si i bit će nam lakše: čitamo chick lit, ponekad čak i plačemo nad stranicama takvih knjiga…)
Ako vam kažem da je podnaslov knjige “Kako upasti u veliki minus i iz njega se izvući - iskustvo okorjele šopingoholičarke”, mislim da će vam mnogo toga postati jasnije.
U tipičnoj američkoj maniri da je sve što ti se dogodi tijekom života vrijedno da se o tome napiše (i objavi!) knjiga, Karyn Bosnak je prepričala sve što je iskusila na vlastitoj koži od dana kad se u dvadeset šestoj godini odlučila osamostaliti od roditelja i iz Chicaga se preseliti u New York gdje je dobila posao producentice s plaćom od 1500 dolara TJEDNO. Ipak, nesmotrenim trošenjem i ovisnošću o šopingu (osobito o skupim dizajnerskim torbicama i dizajnerskoj odjeći iz svoga svetog trojstva: Barney’ sa, Bergdorfa i Bloomingdale’ sa), uspjela je nabiti maksimalnih 20 000 dolara duga na četiri kreditne kartice. Kad je izgubila posao, te se bila prisiljena preseliti iz svog luksuznog stana u jeftiniji u Brooklynu, shvatila je da nešto treba poduzeti, inače će joj same kamate još povećati dug, te ga neće nikad uspjeti otplatiti.
I, kao što kaže posljednja stranica knjige: “Što biste vi da dugujete 20 000$? Biste li: a) tajili to roditeljima; b) pokrenuli vlastitu web- stranicu na kojoj bez isprike tražite novac; c) prestali bojiti kosu, ići na pedikure i kupovati Gucci. Da ste Karyn Bosnak, učinili biste sve to.” Pokrenula je web stranicu (www.savekaryn.com) u kojoj je molila ljude da joj daju po dolar ili dva (po logici - ako joj 20 000 ljudi donira po jedan dolar, njen dug bi bio otplaćen. Ili ako joj 10 000 ljudi donira 2 dolara… Shvaćate model…). Usto je sve stvari koje je nakupovala tijekom tri godine boravka u New Yorku prodavala na eBayu, i njezin dug je nakon 20 tjedana bio otplaćen! (naravno, putem je saznala da ima još ljudi koji manijakalno troše preko kreditnih kartica, napisala knjigu o tome i prodala filmska prava Sonyu. Tipični američki san!)
Pa čak i ako uopće ne možemo shvatiti ZAŠTO to ljudi rade, i zašto je samo u Americi (te u hrvatskoj politici!) moguće da ljudi profitiraju od vlastite gluposti, nemara i neodgovornosti, moramo se ipak diviti tome. A ovakve uratke, poput romana/vodiča kroz neodgovornost “Spasite Karyn”, čitajmo samo kao dobar savjetnik za veću odgovornost prema novcu, a nipošto kao hvalevrijedno umjetničko djelo (jer ova knjiga to nije, niti ima pretenziju to biti).
Post je objavljen 31.05.2008. u 11:48 sati.