Bilo je to sve jedne tople večeri… kako bi Maja i Iva rekle te proklete večeri,koja je uništila sve ono dobro u njihovoj obitelji..
Maja i Iva učenice su osmoga razreda osnovne škole. Kao i svi ostali učenici tog razreda Iva i Maja imale su svoje želje,idole i dr. Sve je bilo super i sve je bilo ok, no nitko nije mogao vjerovati da će se to baš njima dogodit. Te dvije naj frendice imale su slatke dečke Ivana i Marka. Njih su upoznale na tulumu od Majine sestrične Tanje, povodom Tanjinog ročkasa.
Taj tulum je bio prije točno šest mjesec,nek' se dogodila ta velika glupost. Kao i svakoga dana djevojčice su se spremile za školu i napisale zadaću,no kao i svakoga dana trebale su ići cestom u školu,ali one toliko tvrdoglave pošle dr.putem. Točnije pokraj jedne čudne šume u kojoj je uvijek bilo hladno,čak i kad je bilo ljeto i dok je Sunce pržilo u toj šumi si mogao naići i na snijeg i led.U toj šumi nije bilo nikoga,tj.nitko nije uopće išao u tu šumu više od dvadeset godina jer se misli kako je ta šuma začarana i puna prognanih duša..Tako su se djevojčice i vračale kući istim tim putem kraj šume,ali odjednom su sam zastale i nekako se provukle u tu šumu…iako je vani bilo nevjerojatno vruće djevojčicama nije smetala razlika u temperaturi. U šumi je bilo ni više ni manje čak 10°C niža temperatura.Kako su ulazile ve dublje u šumu isključili su im se mobiteli,začule su glas djevojčice koji je iz daljine govorio
..Mama,mama imamo goste..glas se ponavljao samo četiri puta,ali niotkud. Kada su ušle dovoljno duboko u tu šumu vidjele su dvorište koje je bilo prekrasno uređeno. Cvijeće je prekrasno mirisalo,kuća je blistala od čistoće i ljepote…nešto fakat prekrasno..Iz kuće je odjednom istrčala djevojčica koja je bila stara kao i Iva i Maja.Cure su se upoznale. Ta prelijepa plavokosa djevojčica zvala se Mateja,a njena dobra majka Martina.Cure tu djevojčicu nisu poznavale,djevojčica ih je uvela u kuću te ih ponudila sa šarenim,slatkim i veoma ukusnim kolačićima,te čajem. Pijući čaj Mateja i m je pričala svoju nevjerojatno zastrašujuću priču. Rekla je da ovdje živi sa svojom majkom od kada se je rodila i da nikada,ali baš nikada ne izlaze van iz tog toplog dvorišta…djevojčice su se sve više prestrašile a tko ne bi se prestrašio da ti netko ispriča kao njima da ovdje živi od rođenja,da nikada ne izlazi van,da uopće nije u dodiru sa vanjskim svijetom zbog toga što je Mateja izgubila oca i buraza…To je točnije bilo ovako – Jednog jutra kao i svakog drugog njen otac Teo i buraz Matija pošli su u dućan..na samom ulazu dočekala ih je Mateja sa blistavim osmjehom,u trenutku kada im je otvorila vrata dvorišta vidjela je svojeg brata Matiju i tatu, te kraj njih su stajale dvije sjene onako sivkaste i prozirne poput dima…no kada su htjeli ući u u dvorište obavijeni dimom su jednostavno nestali i od tada Mateja i njena majka nikada ne izlaze van iz tog dvorišta. No ni više ni manje djevojčice su odvele Mateju i Marinu van iz šume. To je bilo oko šesnaest sati popodne . Marina i Mateja su živjele sa Majom i njenom obitelji.Nakon četiri tjedna djevojčicu je majka upisala u školu iako je malo čudno bilo to što je imala već završena 7 razreda osnovne škole a nije uopće izlazila iz dvorišta..Djevojčice su se razlikovale po tome što su Iva i Maja za svoj odličan uspjeh učile gotovo cijeli dan dok Mateja nije knjigu ni pogleda,nego je svake večeri molila neku posve čudnu molitvu spominjući imena svoje obitelji i Ivu i Maju…Mateja se super uklopila i tako je prolazio dan za danom i došao je i zadnji dan škole djevojčice su povratkom iz škole sjele na raskrižju upalile svijeću i čitale istu onu molitvu koju je Mateja molila svaku večer…ponovivši tako tu molitvu tri puta otrčale su kući poljubile svaka svoju majku u obraz i otišle i izmolile tu molitvu i po četvrti put…izgovorivši posljednju riječ Mateja je primila obje djevojčice za ruke i nestale su zauvjek. Nakon toga je nestala i Marina…djevojčice su začule kako Matija govori tata tata došli su nam gosti, ponavljajući četiri puta.Ožalošćene majke saznavši da je Mateja umrla još prije 24 godine zajedno sa svojom obitelji tako što su ih progutale prognane duše koje su okruživale njihovo dvorište. Ta njena obitelj umrla je točno prije 24 godine,24.6. u 16 sati…
Majina i Ivina obitelj je poginula u nesreći nakon 6 godina,a ljudi te tri obitelji pamte po ukletoj šumi i toplome dvorištu…
Post je objavljen 30.05.2008. u 10:29 sati.