Marketing
Iz nekih čudnih, meni nepoznatih razloga blog se otvara predugo odkad sam stavila oglas. Vjerojatno tolika navala ženskog roda da se jadan zbunio. Blog mislim.
Pak sam prisiljena pisat novi post, a časne mi riječi danas ništa nisam pisat htjela. No se otvara satima.Blogeditor mislim.
Pa me to nervira. Oću ić vidjet komentare a moram čekat da mi se vlastiti blog otvori valjda 10 minuta.
To ti je isto ko da čekaš pred vlastitim vratima od stana da ti se ona otvore. Vrata mislim.
Kad smo već kod stana u njemu se sjaji novi prozor. Koji još nije dovršen jer majstori (skaska pozdrav 
) moraju doć još danas pa to sve završit. Mali pas je najnesretniji zbog radi toga što se krevet morao odmaknut od prozora da bi majstori (skaska pozdrav ) mogli djelovat po pitanju PVC prozora.
Pak je daklen pseto bilo nesretno jer dežurat na istom nije moglo. Prozoru mislim.
No , za utjehu, mu je jučer bila moja mama.
A moja mama je luda za malim pasom. Ono skroz naskroz poludila za njim. U početku, dok sam ga bila dobila bila je malo hladna prema njemu. Ono, kao to je pas , što se sad ima stvarat cirkus. Tako je govorila.
A onda ju je krenulo.
Nije ni shvatila što joj se dogodilo.
Čarolija i magija se dogodilo.
Pa sad stoga, ista kuha juhice za malog pasa. Mislim kuha juhice za nas a onda izvadi meso pa zamota za pseto.
Pa nazove i kaže "čuj zabunom sam skuhala više juhe pa ću ti donijet". Sad, nisam ni ja od prekjučer da ne bi shvatila da to "zabunom" znači ovo :
"idem na plac, kupit ću za 160 litara juhe da bi malom pasu mogla dat meso, a onda ću svojoj kćeri uvalit juhu a reći ću joj da sam se zabunila".
Inače juha moje mame je najbolja juha na svijetu , pa zbog toga i nisam nešto ljuta na te njene igre sa "zabunama".
No da i tako mu je došla dakle moja mama sa svojim povijesnim cekerima.
A i to o cekerima je posebna priča. TO izgleda više ko krpa nego ko ceker.
Ja sam joj već kupovala druge, ipak civilizirani smo ljudi ne može mi hodat okolo sa ofucanim cekerom, mislila sam naivna, no nemoš ti "ženu hrčka" maknut od njenih stvari koje joj srcu prirasle. Pak te druge, nove, pristojne , uredno čuva u ormaru.
A kad ide van, uzme svoj stari, srcu joj prirastao ceker. Sa rupama. Sa izlizanim ručkama. I takva hoda okolo. Pristojno obučena, sa frizurom, sa nakitom , sa dobrom torbom i prastarim ofucanim cekerom. Pa ti reci!
No očito i ona i mali pas vole BAŠ TAJ ceker i ono što je u njemu.
Pak je jučer opet dobio (iz cekera) "čuj skuhala sam 250 litara juhe jer sam se zabunila, a onda je usput bilo i nešto mesa za malog pasa. Slučajno se to tu nekako našlo". Pak je malom pasu jučer bio praznik, a bome i mojoj mami.
Jer to je ljubav među njima takva da ne mogu vjerovat da je to ona ista žena koja je u početku pričala "čuj, to je pas. ne možeš dozvolit da ti pas hoda po ....." tonom hladnim, racionalnim i superiornim.
He,he. No je pseto i nju obrlatio!!!! Nisam ni sumnjala . Pseto obrlati svakog. Da mi je naučit tu sposobnost. O di bi mi bio kraj kad bih i ja to znala...Obrlatit mislim.
Eto. Ipak sam zlaprdala tu nekih par redova. Heute (to na njemačkom znači danas, a ja pokazujem tom upotrebom stranih izraza kako sam pametna i obrazovana i koji sam poliglot) nema slika. Jer slike ga muče. Velike. Blog mislim. Blog muče slike. Velike.
I posebnu zahvalu danas dajem fulvusici. Zahvalu jer me poslušala u vezi hrvatske kuhače. I pohvalu. Što je hrvatica. Prava. I ona i njen pas. Što se vidi na njenom blogu.
Jer svaka prava hrvatica, a to moš čut na cesti stalno, MORA ić doma za kuhaču. To sam ja naučila vozeći auto. "Idi doma i kuhaču uzmi" govore mi superiorni hrvatski vozači,usput si nos kopajuć, na mobitel razgovarajuć i meni pokazujuć prstom da nisam normalna. Jer sam stala na crveno. Di mi je pamet glupači, stat na crveno na semaforu.
Pak eto. Čim mi završi radno vrijeme ja krećem doma. Za kuhaču! Tam di mi je i mjesto!
Post je objavljen 30.05.2008. u 09:51 sati.