Šutim.
A vrištim,
derem se,
jaučem,
jecam,
grizem,
iznutra.....
Stalno jedne te iste misli kroz glavu.
Objekti. Subjekat. Predikat.
Sve isto.
Nikad neću dobiti ono što želim.
I onda pristanem na kompromise...i onda se bojim da ne izgubim i to malo.
A dajem sve od sebe.
Ne može u mene ništa na pola.
Ili me imaš ili me nemaš.
A imaš me. Itekako.
Ne možeš izgubiti ono što nikad nisi imao.
Nadam se...
I dok putuješ..svratit ćeš. Ali nećeš ostati.
Nekad sam bila luka, sad sam samo usputno pristanište...
Opet se povlačim u svoj svijet, jer ovaj ne zadovoljava moje kriterije.
Po ko zna koji put...
Vjetar je puhnuo, sve su mrvice sa stola nestale...
Post je objavljen 30.05.2008. u 09:20 sati.