Zvala me je toga dana negdje u ranim jutarnjim satima da zajedno popijemo kavu. Bila mi je nekako čudno sretna. Ništa nisam pitala, jer iako smo bile prijateljice, čekala sam da mi sama ispriča što se dogodilo. Mislila sam da joj se javio njezin dragi, ali ona je uporno pričala o svome sinu, tako da sam je šutke slušala.
Dječak je bio odličan u školi, imao sve petice, ali je toga dana napravio neku spačku. Naime potukao se sa svojim najboljim prijateljem do krvi. "Te subote kad sam ustala" pričala mi Nera, "upravo sam spremala ručak a on se sa smiješkom pojavio sav u modricama i okrvavljena nosa". Bila sam u šoku i sva sam se tresla.Još mi je samo to trebalo pored svega. Otišle smo popdne i u šetnju, ali ona nije prestajala o tome govoriti. Vidjela sam da je ljuta i zabrinuta za društvo u kojem se sin kreće. "To su bili : jedan Rom, i nekolicina druge problematične djece". Ali u sebi je mislila, pa tako sam ga odgajala! Što mu imam sad zamjeriti. Nema ograničenja u izlascima kao druga djeca, ne kažnjavam ga kao drugi roditelji, desilo se sad i još jednom ranije, pa što je tu je. Nakon nekoliko dana kasnije Nera je već prestala polako govoriti o svome sinu. Požalila se i svojoj majci koja je bila prestroga prema njoj kad je bila mala, tukla je za svaku sitnicu, jer je i sama imala težak život. Pred njom je branila sina i govorila joj da ga treba pustiti da sam bila društvo i da ga ne treba gušiti. A kako je njena majka prekinula sve konatke s njenom bakom, Nera to nije htjela pa je samo kratko ostala kod majke, s kojom se baš nikad nije previše razumjela.
Post je objavljen 30.05.2008. u 03:14 sati.