Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kowalskii

Marketing

Meet me tonight...



Ljeto je ponovno došlo. Prije par večeri sam vidio prve krijesnice, temperature su se popele na onu razinu koja mi je najdraža, čuju se i cvrčci...fantastično. po danu ne znam kako je, pretvorio sam sobu u mračnu komoru u kojoj pokušavam razviti film koji će zadovoljiti na ispitu. Ali zato kada padne mrak sa velikim užitkom navlačim starke i penjem se na stari bicikli. Danima sam već kod kuće, čak mi uopće ne nedostaje ona užurbanost grada,ljudi na svakom koraku, mnoštvo sadržaja...mogu reći da uživam.

Jednog dana, ako si to ikad uspijem priuštiti, nakon što napunim garažu željenim primjercima Vječnih Vrijednosti, mislim da ću se odseliti. Ne nekuda na neko egzotično mjesto...čak ne ni na pusti otok. Želim zadržati određenu povezanost sa civilizacijom, želim asfaltiranu cestu, ali ne mora biti osvjetljena. Ne znam znate li, ali neponovljiv je osjećaj prolaziti stazom u mrklom mraku i znati točno gdje se nalazi koja pukotina, gdje je izbočina, gdje se trava probija ispod asfalta. Mislim da ona pamti milijune mojih koraka, kao i ja svaki njen kamenčić. I uvijek mi je bilo drago što ju osjetim pod nogama. Jebote, pretvaram se u lokalpatriota...još mi jedino fali da počnem navijati za lokalni nogometni klub i upišem se u DVD. Očajno.

Sinoć sam vodio zanimljiv razgovor o tome tko je koliko djetinjast, i tko je uštogljen. Slušajući ju, vrtio sam si film po glavi-u koju ja kategoriju spadam? I onda sam nekako izračunao da sam ja dovoljno djetinjast. Ali to me pogodilo, jer sam istovremeno shvatio da se užasavam stvari koje se čine djetinjasto. Pa onda tražim ravnotežu...ali u čemu? Pa u tome da se to što netko drugi čini (da se razumijemo-JA sam uvijek u pravu i ja uvijek radim dobro-to vam je valjda jasno...:D ), do koga mi je stalo, pri susretu sa općeprihvaćenim normama društva licemjera, ne uklapa u određene standarde ozbiljnosti. Daljnjom krnjom indukcijom možemo doći do zaključka da se ja užasavam ustvari svega što se ne uklapa u okvire ozbiljnosti, jer prezirem tu ozbiljnost!!! A znate kako se ono kaže, primjerice za neku vezu-„Joooj,oni su zajedno baš ono za ozbiljno!“? E pazite sad zajeba-znači da dugotrajnost, veliki intenzitet, mnoštvo love (različite su definicije veza) znači da je nešto „ozbiljno“. Moja ispodprosječna logika kaže da bi to značilo da je pojam ekstrema u nekom od tih pogleda u biti definicija ozbiljnosti. A kako ja ne volim ekstreme, tako ne volim ni ozbiljnost. Dva-nula za mene.

Prava drama počinje kad se počnem baviti pitanjem djetinjarija..ni njih ne volim pretjerano, jer previše infantilno ponašanje u biti teži ekstrenu, pa se tu javlja nonsens-imamo „ozbiljno neozbiljnog tipa“. E to sam ja. Mislim da je takav lik neoprostiv, i ne želim se više baviti njime u pisanju svoje slikovnice zvane blog. Osim u slučaju da mi zatreba neki zli kraljević, koji je svim onim kraljevinama koje su me čekale, umjesto zrna graška podmetnuo Kolumbovo jaje, za koje su se dotične uhvatile i shvatile da ih žulja, pa su lagano odlepršale, ne dočekavši moj grandiozni ulazak.

Moj najbolji prijatelj mi je rekao da su mi postovi predugački i da ih moram skratiti ako želim da ih on čita i shvati. Neću ih skratiti, jer stari moj, ti ionako znaš više manje sve što tu piše. A s obzirom da si postavio i pitanje što sam htio reći tim bezveze nabacanim riječima-htio sam biti tajanstven. I sad ostavljam zadnji odlomak krajnje tajanstvenim, samo sa porukama osobama s kojima sam komunicirao tokom dana. Ako ste jedna od tih, onda ćete se naći. Ako niste-više sreće drugi puta.

Draga moja, nemaš ti toliko klišeja koliko ja mogu biti đubre. Zabavi se na Caveu, sori što nisam ljubomoran. Drugi puta nemoj jesti toliko poluzelenih trešanja-onda možda ostane i malo mjesta za kavu. Ako čovjek posjeduje 2000kn temeljnog uloga, onda mu na skupštini pripada 10 glasova-a vezano uz drugo pitanje-bolje da sam to shvatio nakon godinu dana,nego nikad. Mala smeđa, hvala ti na osmjehu i sutra ti definitivno uzimam cigarete. I još jedna za kraj...
Možda pričam gluposti, ali kažu da odlično slušam...

np: Bruce Springsteen – Atlantic City


Post je objavljen 30.05.2008. u 01:22 sati.