Moram vam otkriti nešto intimno, nešto čega me sram do beskraja, nešto što ne mogu nikome reći, no, dobro: posudila sam Lopova Josipine mladosti. I pročitala, čak!
Naime, čula sam da ona piše. I da joj je ovo već treći roman! Misecima sam se mučila znatiželjom da pročitam neko od tih umjetničkih djela, ali me bilo sram u knjižnici pitati imaju li je jer tete u knjižnici znaju da bižim od takvih stvari glavom bez obzira, ali znatiželja je prevladala.
A sad, nešto o knjizi.
Oduševljena sam, ljudi moji!!! Skužila sam recept za objavljivanje bilo kakve žvrljotine.
Prvo: morate uvatiti nekog s novcima da vam financira nešto plastike. Na omotu je, zar ste sumnjali uopće, Ona. Frizura: trovremensko nešto. Fasada: deset godina garancije. Dekolte: ofkors. Zamišljeni pogled. Naćubljene usne. Kako su ono moji stari govorili:"Ka' da je poljubila vruću peku".
Drugo, treće i ostalo: pola ispisanog papira su njene umotvorine, a druga polovica reklame. Znači, kad obavite ono s plastikom i žbukom, morate redovito kod frizerke, kozmetičarke, pedikerke, stilista za robu i cipele, pa onda u šetnju po finim restoranima i hotelima i od svih navedenih žicati lovu za izdavanje knjige i usput prikeljite od svakog logo unutra. Izgleda da joj je pofalilo praznog prostora, pa je izreklamirala i neke kolače, konje, poštare i svašta još. Jedino nije stavila reklamu obližnje ćevabdžinice, ipak to nije dovoljno hoh za takvu personu.
A sadržaj?
Ukratko, ne tribate trošiti novce na gelove za tuširanje i sapune, čim stanete pod tuš pjenit će se tako da pjena neće tri dana moći proći kroz odvod. Sapunjara da se i Veljača i Mexico mogu posramiti. Usput je to i rješenje za sve s viškom kilograma. Recept je jednostavan i jeftin. Jedna rečenica, jedan trk u zahod. Nakon svih pročitanih rečenica, otišlo je u kanalizaciju sve za deset godina unaprid.
Daklem, toplo preporučam da čitate Yo!
Post je objavljen 29.05.2008. u 23:44 sati.