Pokriva se mjesečinom čopor snježnog vuka.
Oteli su pred tri noći plijen hijenama.
Odakle tog jezivog, a predivnog zvuka?
Najljepša glazba svirana sedefnim pjenama.
Zaboravljeni kositreni vojnik ima jednu nogu.
Zar svijet mašte pozna nepravde i pljačke?
Nezgrapno kleči – moli se svom bogu.
Pomislih na čas – o, naivne li igračke.
Stani na tren! Vječno potraži u suzama
Prvih mačića, što doimaju se istim.
Jesu li i lavlji humci prekriveni crvenim ružama?
Isprat će nebo bljuvotine ljudske tekućinama bistrim.
Prazni oblici milijuna lica nad vodama trepere.
Gole travke savijaju smjelo nejaka tjela svoja.
Njegov pogled, bez očiju dubok, u daljine se stere.
To otkriva se božansko paletama boja.
Kakvo li sam samo ništa na riđoj planeti!
Ravnoteže sivih svemira smrtno me plaše.
Bojim se stoljetnog kamena vrh drevne goleti.
Sablasti šuštanja lišća mene će da straše.
Post je objavljen 29.05.2008. u 22:56 sati.