Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mirrortakesalookatmyface

Marketing

2-hunger

Sljedece noci ranije sam ustao kako bi ju mogao ponovo potraziti. Otisao sam do one kuce u koju je usla, bila je to neka ulicna gostionica. Usao sam i pitao konobaricu da li ju mozda zna i da li ju itko zna. Nitko nista nije znao o njoj osim da je jucer otputovala u Pariz. Pariz je bilo mjesto koje sam zelio posjetiti jos dok sam bio ziv. Oduvijek me privlacio, a sada sam dobio jos vecu zelju da ga posjetim, ali nisam mogao. Novaca nisam imao bas previse. Nocni vlakovi su bili preskupi, a danju nisam mogao putovati. Razocaran i tuzan sto ju nikada vise necu vidjeti, otisao sam na groblje.


Setao sam medu grobovima, gledao svakojako cvjece okolo njih. Grobovi su bili raznih oblika, sa krizevima i bez njih,sa uklesanom recenicom ili pak samo sa godinom rodenja, smrti te imenom te osobe. Privukao me jedan grob blizu moje mrtvacnice, blizu mola, na kraju groblja. Imao je nadgrobnu plocu i pisalo je samo “ R.I.P.” . Nije bilo imena niti godine rodenja a ni smrti. Taj grob imao je ogroman buket crvenih ruza koje su skoro prekrivale nadgrobnu plocu. Bile su nove I crvene kao krv. Cak mi se ucinilo da jedna ruza krvari, ali pomislih da sam prezedan pa mi se krv svuda pricinjava.


Sjedio sam na molu i promatrao drvo sa strane. Bilo je okruzeno pitcama koje su vec pocele svoj jutarnji cvrkut. Bio sam zedan, uzasno zedan a jutro se blizilo. Bojao sam se da cu umrjeti istog trenutka ako ne utazim svoju zed za krvlju. Tijelo me pocelo boljeti, zile mi se nisu ocrtavale. Nisam imao druge. Skocio sam na drvo i dohvatio tri najljepse ptice te ih utisao. Popio sam im krv. Nije bilo dovoljno tek toliko da se zadovoljim. Njihovu krv sam osjecao na zubima i usnicama te sam ih oblizao.

Prije nego sto sam se vratio u ljes, otisao sam do onog groba kraj moje mrtvacnice. Ruze su jos uvijek bile sve na svome mjestu. Bile su predivne, bile su kao ona. Misleci na nju, usao sam u ljes i zaspao.

Stajao sam na rubu mola sljedece noci i gledao more kao se igra sa vjetrom. Valovi su se razbijali o stjene na drugoj strain obale. Oni valovi koji bi se zaustavili na drugoj strani, razbili bi se u tisuce sitnih kapljica koje bi zasjale na mjesecini. Ostali valovi, oni nesto manji, samo bi se spustili u more prije nego bi naisli na stjenu. Mjesec je imao prekrasan odsjaj te noci u moru. Bio je okrugao i bljed. Podsjetio me na lice one prekrasne djevojke kojoj htjedoh oduzeti zivot, one djevojke koju sam zelio za svoju prvu zrtvu, one djevojke koja je otputovala u Pariz.

Usao sam u mrtvacnicu i izvukao prasnjavu bocu nekog vina, koja je stajala tamo od kada se smjestih tu. Pored nje nadoh i dvije case za vino. Vjerojatno su pripadale nekada zaljubljenom paru, koji se skrivao ovdje i uzivao u zajednickim trenutcima. Otvorio sam bocu i natocio vino u casu. Uzeo sam gutljaj tog naizgled primamljivog vina. Prije nego sto sam uspio progutati, ispljuno sam ga. Nije imalo nikakav okus, kao i ostale stvari u mojim ustima osim krvi. Uzeo sam tu napola punu casu vina i sjeo na mol.

Promatrao sam mjesec kako baca zanosno caroban odsjaj u more. Vino nisam pio, samo sam ga drzao u ruci i lagano ljuljuskao,mjenjajuci njegovu hladnu u toplu temperature.cekao sam na molu misleci d ace naici neka zaljubljena dusa,koja bi mi posluzuila kao utjeha u zedi. Nije bilo nikoga. Popih krv dvjema pticama i jednoj vjeverici sa obliznjeg drva, opet.

Cekao sam jos neko vrijeme na molu nadajuci se da ce naici neka veca zivotinja. Nakon par sati naisao je pas koji se jedva kretao. Bio je izmoren i jedva je stajao na nogama. Priblizio sam mu se neprimjetno i zgrabio za vrat. Nije mu preostalo puno krvi jer je bio pun otvorenih rana. Sazalio sam se nad njim i skratio mu muke. Ostavio sam ga na molu da ugine do kraja.


Pozurio sam do mrtvacnice i brzo usao u svoj satenom oblozen ljes. Zatvorio sam ga te brzo zaspao. Nakon toga sam se brzo probudio. Nisam mogao spavati. Vrtio sam se po malom i skucenom ljesu. Pokusavao sam zaspati, ali nikako nisam mogao. Ljes je bio pretjesan, a nisam mogao izaci van. Sunce je sjalo i probijalo se kroz drvece oko moje mrtvacnice, koja je imala jedan prozor i velika zeljezna vrata kao na nekoj crkvi.



ponavljam, prosli post, ovaj i sljedeci nisu nista posebno ali mi trebaju kao neki temelji. nisu previse razradeni. nadam se da to nije problem.


Post je objavljen 29.05.2008. u 21:04 sati.