Marketing
Znam past će teške riječi, ne mogu da ih spriječim, a još si moje nebo mog sunca sjaj…
Ponekad padnu neke uvrede, teške riči… pogotovo u zadnje vrime…
I sami znate da sam ga tila zaboravit, da sam pokušavala…
U posljednje vrime sam dosta razmišljala o tome….
Sada… sada više ne želim…. Ne želim zaboravit nekoga do koga mi je stalo, možda iskreno prvi put u životu….
Znam… uzalud mi njegovo ime piše na srcu….
Kažu mi svi… mala kreni dalje, zaboravi na njega… potraži sreću… u zadnje vrime nisam bila dobro… iskreno ne…. Ljudi su primijetili unatoč što se smijem da je tuga u mojim očima..... možda je to jer jedan dio mene pati…
Ali… ponekad ljudi unatoč svemu uspiju biti sretni….
Lito prije dvije godine pamtit ću još neko vrime…. To lito sam učinila najveću pogrešku u životu…
Ali kao što svi znaju vrime se ne može vratiti…. Moraš ići dalje i živit s tim….
U ovoj situaciji mislila sam da sam samo ja povriđena… bila i ostala….
Ali privarila sam se….
I on je bia povriđen toga lita…. A mislim i ove posljednje dvije godine….
Posljednje dvije godine u naletu bijesa rekla bi svašta… i virujem da ga to vriđa…. Onda i sada….
Da vrime liječi rane samo još budale vjeruju…. ovo lito dvije su godine…. Rane još nisu zacijelile…. Vrime nije ništa učinila…. Samo je promjenilo mene i moje osjećaje…
Jer oni iz dana u dan rastu….
Znam da će se jednom sve promjeniti… znam da ću ga jednom zaboraviti, jer tu nema više ništa…. Nema šanse više….
Ali sada…. Za sada ne….
Od sada… od sada živim punim plućima…. Sretna sam… jedan dio da…
Tuga će u očima nestat….
Post je objavljen 29.05.2008. u 20:17 sati.