Kako ne mogu kontrolirati svoje misli?
Jednostavno idu u pogrešnom pravcu, predaleko u budućnost.
Zamišljam sebe i njega...same...na nekoj livadi.
Noć.
Samo nas mjesec obasjava. I to ne previše, ali dovoljno.
Dovoljno da mu vidim osmjeh, pogled, usne...
Nas dvoje sami...deset centimetara između nas...
Poljubac...
Mjesečina nas sve jače obasjava.
Savršenstvo....
Koje se neće desiti.
Ostat će samo u mojoj glavi.
Što onda ne mogu spriječit sebe da razmišljam o tome?
Čudno li je...kako možeš potpuno uživati samo gledajući neku osobu...kako priča, kako se smije, kako ronca. I super ti je dok to promatraš šuteći.
Post je objavljen 29.05.2008. u 19:18 sati.