osjećam se kao da cijela otežala nebesa leže na meni, bez neke privlačne sile. valjda zbog mojih dušmanskih obrva. oznojena sam ali sam barem uspjela kihnuti upravo. evo opet.
divno popodne sam provela a sad sam maltene suicidalna jer je prestalo. možda se i večer može udivnit. kako se sve to može?
razmišljala sam o vragu kad sam čekala da mi se skuha brokula i tome kako mu je pala vrijednost jer ima ljudi koji su gori od njega. mislim što s vragom. koliko opak može biti? ako možemo zamisliti domete njegove podlosti, onda smo gori od najvećeg zla. ako imamo dovoljno mašte. vrag mi je najsmješnija riječ u bibliji, uvijek sam suosjećala s njim pogotovo kad je anđeo svjetla. to dođe kao zaštitnik fotografa.
jedna moja prijateljica ide danas na ispovijed pa sam zamalo pošla s njom da prospem sve pred svećenika i vidim što će reći. citirala bih ono da je svaki čovjek svet. ja sam zaglavljena u sumnjama. to je kao kad vam nešto zapne u grlu pa ni gore ni bolje.
Post je objavljen 29.05.2008. u 18:07 sati.