Mislio sam tekst početi s Malo je glupo ali nije tak...Jako je glupo da se nekaj ovakvo mora dogoditi da mi post napisali, a još veća glupost bila bi ne napisati ništa.Kaj nam se s našom ažurnošću totalno lako moglo dogodit.To bi bilo sranje, ali ne veće sranje od usranog odnosa ove države prema njenim građanima, u prvom redu a i u ovom slučaju o hrvatskim braniteljima.Konkretno ovdje o dragovoljcu domovinskog rata Bruni Trogrančiću - Bumbu čiji je život nesretnim slučajem završen u Korani 09.05.2008.
Bumba smo svi znali, netko manje, netko više ali onu njegovu upečatljivu pojavu i nakon jednog susreta obično si pamtio.Puno ljudi, pogotovo mlađih zna ga iz ove njegove zadnje faze, vidjelo ga je pijanog u gradu, često razbijenog, nešto od padanja, nešto od pandurskih batina.Znamo svi koliko naši čuvari reda vole trenirati strogoću i odgajati palicama, a on im je opušten alkoholom bio lijepa meta.Koja se neće nikome žaliti na policijsku brutalnost pa udri.Inače, za neupućene Bumbo je dijete Karlovca, fakin s Rakovca, Bad Blue Boy i Gademz!, jedan fetivi gradski dečko.O njegovim gostovanjima i putovanjima s Dinamom neću jer ne znam puno o tome.Bumbo nije o tome baš pričao no razgovarao sam sa dosta starije ekipe u gradu o gostovanjima u Jugi i ama baš svi su ga spomenuli kao jednog od najredovitijih na tribinama predratnih godina. Bumbo 90-ih odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA, iz koje bježi prije odsluženja te se u prvim danima domovinskog rata priključuje Z.N.G.-u i uz,u to vrijeme mali broj branitelja, na Turnju brani svoj i naš grad.Nakon rata jedno vrijeme životari, hodočasti po tekmama, rekao bih proživljava onu prekinutu mladost, nadoknađuje one godine provedene u rovovima.Tih godina par puta odlazimo na tekmu u zajedničkom društvu i tad me, kao klinca, njegovo ponašanje i čudi no to su moje prve tekme.Kasnije, kako stasamo kao ekipa, vidim da i naše ponašanje jako liči na to kaj me tad čudilo i prepoznajem u svem tom taj neki specifični, pomaknuti Karlovački gen. Nakon nekog vremena zapošljava se kao pirotehničar, ne pije i vodi u neku ruku sređen život, no opet dolazi do nekog klika koji ga okreće alkoholu i počinje njegov pad.I tu počinje sranje koje sam spomenuo, tu ta država za koju se borio mora nekako odreagirati, jer taj pad nije munjevit, njegovo propadanje traje dovoljno dugo da bi bar neka u moru braniteljskih udruga mogla pokušati pomoći.No to su prevelike teme za ovaj marginalni blog.
Bumbovo srce staje u Korani, rijeci uz koju je odrastao i koju je volio.Nema lijepog načina za umrijeti, isto tako ni mjesta, ali neka mi niko ne zamjeri kaj kažem da je Bumbo odabrao ? najbolje moguće.Ono kaj je neminovno dolazilo ubrzao je proljetnim kupanjem i time prekinuo sve mučenje i paćenje koje mu je slijedilo.
Otišao je puno prerano... Časno je bilo vidjeti lijes prekriven hrvatskim barjakom, časno čuti posljednju salvu...
Posljednji pozdrav pripadniku B.B.B. KARLOVAC, nek ti je laka hrvatska zemlja koju si volio i za koju si se borio.
B.B.B.
KARLOVAC