Danas sam nekako posebno tužna...Slušam glazbu na svom novom MP3-u od jutra i ne želim s nikime pričati.Izderala sam se na Škemu danas...I na Dacyja...I na sve žive...Nisam frustrirana...Samo ne znam što da radim sa svojim životom...Više ne u ljubav nisam sigurna...
I to me peče duboko u srcu...Osjećam se nesposobnom da volim...Napisala sam jedno pismo Darkmanu,ali ga vjerojatno neću poslati pa neka ga bar vidi ovako...
Jedini...
Gledam u zasljepljujuće blještavilo Sunca koje prži moje slabo tijelo i uzima mi svaki dah koji pokušavam zadržati na sigurnome...U sebi...Ali više nemam snage boriti se...Više se ne želim braniti...Netko je ponovno postavio prepreke u meni.Žao mi je što ih tvoja ljubav mora prelaziti...Žao mi je,jedini...Nisam željela da bude ovako...
Dugo se nismo čuli i ja sam skoro zaboravila kako je kada mi napišeš „anđele,volim te“...I već tako dugo ne znam misliš li na mene onoliko koliko ja mislim na tebe.A svaka ta pomisao me tjera na plač zato što znam da nikada neću biti u tvome zagrljaju.Nikada neću saznati kako je poljubiti te...Nikada neću osjetiti da si uz mene...
Ako je san jedini način da budem s tobom,ljubavi,onda neka sanjam zauvijek...Neka se nikada ne probudim...Osjećam da te gubim...A ti si vjetar koji mi struji pod krilima...Ti si moja zvijezda vodilja kada se izgubim u labirintu svojih strahova...Ti si moja svjetlost kada sam zarobljena duboko u svojoj mračnoj hladoći...A gubeći tebe,gubim i sebe jer ti nosiš najvažniji dio mene...Moje srce...
Ne shvaćam kako mi netko može biti tako drag...Mislila sam da neću više nikada moći nekoga voljeti...Ali tebe volim jer si ti iznad svih...Ti si iznad tame,iznad mrtvih,iznad patnje...Ti si moj nektar...Ali tako mi je žao što te moram ispijati...Zato to i ne radim...
Žedna sam...Žedna sam tvoje ljubavi...Žedna sam tvojih riječi...Žedna sam tvojih zagrljaja i poljubaca...A tako si daleko...Ali daljina ne sputava da moje misli,tako ranjive i pune žudnje i tuge,ne dopiru do tebe...Volim sve što te čini...Volim tvoju crnu kosu...Volim tvoje zelenkaste oči...Volim kada te u snovima mogu imati uz sebe...Grijeh je kada te činim vidljivim kraj sebe,ali to je najbolje što mogu učiniti...Grijeh je krasti te iz mojih snova da bi bio samnom u mojim mračnim noćima...Da te barem na trenutak mogu vidjeti...Dotaknuti...
Dalje ne želim pisati...Pismo je previše intimno da bih sve otkrila...Ali samo sam željela da on pročita barem jedan dio toga...Da zna kako se loše osjećam...
Post je objavljen 29.05.2008. u 13:37 sati.