Jucer je 28.05.2008. u 15 sati, moja Tanita posljednji puta zaspala. Opet me drma plakanje dok ovo pisem, a znao sam da će tako biti i koliko je otprilike kratak jedan pseći život. Ostavila nam je iz sebe gomilu osvojenih pehara, 7 osvojenih šampionskih titula, poster s duplerice kinološkog časopisa, dva legla prekrasnih štenaca raštrkanih širom svijeta i sto je najvažnije puno, puno, nesebične ljubavi. Punim i pravim imenom Dacca of Snow Blizzard, Tanita je bila prava cura s Pantovčaka, gdje se i oštenila 29.10.1996. Za hranu nije bila izbirljiva, ali kad se njoj nije trčalo, nije joj se trčalo i bok. Da nije bilo nje vjerojatno nikada nebi niti supruga niti ja ušli u svijet psećih izložbi. Na prvoj mi je izložbi doduše, usred ringa uspjela pobjeći s lajne, pa je te večeri i repom sa stola povukla posuđenu video kameru... "Krasan" početak jedne prekrasne karijere. |
Nakon nervoznih početnickih neuspjeha, brigu oko njene karijere preuzeo je Denis (na slici). Pored Denisa, tu su bili Gregor, Ante, Jadranka i Suzana, pa konačno ohrabrena i moja "malenkost". Tko bi mogao zaboraviti našu prvu pravu obiteljsku pobjedu, na međunarodnoj izložbi u Münchenu, u stvarno brojnoj konkurenciji, pa brojne izložbe u Austriji, Madjarskoj, Sloveniji... Skupljali smo marljivo bodove za Top 10, išli na parenje u Toscanu. |
Zahvaljujemo i Martini i Jadranki sto su nam pomogli prilikom dolaska na svijet Tanitinih beba. |