Sjedila sam u tramvaju,gledala kroz ono prozirno sto nazivaju prozorom.U biti nisam nista vidjela,samo sam razmisljala o jednom.Koliko je nevjerojatno da sam te zavoljela.Borila sam se sa svojim osjecajima prejako i previse.Trudila sam se,ali trud je bio uzalud.Prestala sam razmisljati o osjecajima i bas tada me preplavilo ono nesto na cemu se ljubav temelji.Sva sam protrnula,najezila se,a osjecaj mi je namamio osmjeh na lice.Onaj iskren osmjeh,kada uzdises duboko i glasno,kada ti na oci navrnu suze radosnice.Nisam mogla vjerovati.nisam bila izgubljena.Nadjena sam i prisvojena srcu.Odavno zaboravljena djevojka,koja se iz dana u dan borila sa svima,samo da bi bila voljena.Je li sve ovo predobro da bi bilo istinito?Hoce li trajati samo kratko i onda se raspuknuti?Ne zelim to,jer onda cu se i ja raspuknuti.Mozda sam glupa sto ovo sve pisem,ali ja ne lazem,i ne mogu lagati.Prosla sam mnogo toga,i ne ovo nije prolazna zaljubljenost.To je ono pravo.Svaku noc prije spavanja pogledam tvoju sliku,i sjetim se tvog predivnog osmjeha,i tvojih malih okica koje me neprestano gledaju.Razmisljam o tebi neprestano.
Ti si razlog zasto se svako jutro budim,
zasto svaki put imam slatke snove
zasto sam uvijek nasmijesena
zasto ne mogu plakati iako bi trebala kad je potrebno
zasto se osjecam tako dobro kao osoba koja jesam
zasto sam tako pozitivna i uvijek hiperaktivna
Ti si mi sve sto mi treba i sto sam trazila
Kao sto sam te uvijek pitala,gdje si ti bio svih ovih godina?Skrivao se.Nisi trebao,jer je jedna osoba trazila bas tebe.Mozda ti se cini kao da to pricam tek toliko i kao da sam to nekome vec rekla.Vjeruj mi nisam,ti si prvi kojem to govorim i uistinu to mislim.Ti si moje Sunce preko dana,moje zvijedze preko noci.Ti si moja hrabrost i moja snaga.Ti si moj zivot.
Volim te
Post je objavljen 29.05.2008. u 11:58 sati.