Sanjala sam nešto sa Sharon Stone, ne mogu se sjetiti točno što. Već sam se dovoljno iznenadila sad kad sam se uopće i toga uspjela sjetiti. Vruće je za crknut. U 13h (divno) idem na kulturološki simpozij. I nadam se da će biti dobro.
Jučer smo bili vani. I dobila sam krasan šal. I bila sam nekako užasno ozbiljna. I bend je bio dobar. I onda smo išli taxijem jest pa taxijem doma. U danje vrijeme se nešto često vozim taxijem. Volim se voziti taxijem. Osjećam se dobro. Tada, ne sada.
Nemam što obući. A H&M je opustošen. Ostaju mi Nama i Zara, stari Bermudski trokut ljubljanskih gradskih šopinga. Maxi nema smisla, Maxi je skup i bezveze.
Vozila sam bicikl i malo (malo malo malo) su mi potamnile ruke. Ili samo umisljam?
Kažem - hoćeš da postanem patetična pa da ti kažem da je ovo moj zadnji ljubljanski izlazak?
Jadni ružni ignorantski pas.
Segolene i djeca danas ujutro. Djeca su cijukala, ona je opet reklamirala neki sir. I imala je neku dobrostojeću majicu. Ili kako se već to kaže.
Malo raspravljala s Alexisom s Facebooka o prochain/e chef du PS... Znam ja što on želi, zanima me što on objektivno misli.
Moram se obuć. Ne, moram se otuširat i obuć.
Cijeli jučerašnji dan a i danas neposredno nakon buđenja imam u glavi
Moi je veux mourir sur scene devant les projecteurs
Oui je veux mourir sur scene,
Le coeur ouvert tout en couleurs
Mourir sans la moindre peine
Au dernier rendez-vous...
Post je objavljen 29.05.2008. u 11:54 sati.