Vidim, ne-pisanje i ne-govor, čuvanje stvari u sebi dok iz sićušnih sjemenčica smetnji ne narastu u gigantske lubenice problema je trenutačno motiv koji povezuje gomiletine ljudi, blogova i tekstova.
Iz dana u dan gledam i čitam kako se komunikacija seli u područja neprirodnog, pače fantastičnog, pa i imaginarnog. Predmnijevanje i podrazumijevanje zapunjava i najmanje rupice u ono malo dostupnih informacija. Estrapolacija iz nedostupnih informacija nepobitno rezultira pogrešnim zaključcima.
S druge strane, toliko se bojimo zloporabe vlastitih riječi i nerazumijevanja, da je sve što nam izlazi iz usta, pera ili tipkovnice, na razini razumijevanja najslabije karike. Mozgovi nam postaju lijeni i komotni, pretili od količine bez kvalitete.
Borim se koliko mogu, ili znam, ali rezultati su u široj slici stvari toliko mali i, čini se, beznačajni, da osjećam kako se utapam u moru frustracije.
Post je objavljen 29.05.2008. u 10:48 sati.