Trenutak za predah u goloj modrini
Misli prepuštam žuboravom toku
Čas u hladnom su zagrljaju, čas u vrelini
Podajuć se nebeskom kvantnome skoku ...
Pretvaram se odjednom u redak neke priče
Putujem po stranici od vrha na niže
Sunce zalazi, pa odjednom sviče
Nadomak sam kraju, sve bliže i bliže ...
Listovi su stari i dodir ih rastvara
Otisci se brišu , ne postoje više
Iza njih ostavština je , prepuna božjeg dara
Koji sve iznova počet će da piše ...
I priča za pričom u sebe me uvlači
Na krilima mašte leptir ću biti
Gola modrina štit danjski sad svlači
Pretvorena u riječ snoviđenja ću sniti ...
Dragi prijatelji, kompjutor mi je i dalje u kvaru, do daljnjega se snalazim preko knjižnice, pa vas sve ovim putem pozdravljam i šaljem tople svjetlosne zagrljaje
Post je objavljen 18.06.2008. u 20:20 sati.