Marketing
...nije se problem „zakaćit“ na internet i provoditi sate i sate plivajući u moru zanimljivih blogova punih ogoljenih duša...a ja kao rođeno njuškalo sigurno bi bila online 24-7, da mi veza(internetska, one druge i nemam) nije takvo blato da nakon treće otvorene stranice odustanem...
...brzi internet je, u mom mjestu stanovanja, nešto što je u planu za 22. stoljeće (možda)...
...interesantno je što 5 km dalje sve funkcionira savršeno-spojiš se dok si rekao keks, stranice se otvaraju kao da listaš knjigu, bez obzira na to koliko je pretrpana ilustracijama, downloadiraš što želiš dok pojedeš onaj keks od maloprije, nagutaš se informacija, nafiluješ finom poezijom, nauživaš prekrasnih slika...
...a ovako, kad se odlučim onlineirat, naoružam se strpljenjem i nadam se da će veza biti na mojoj strani-bar malo brža...
...čovječanstvo je startalo pješke...onda je izumljen kotač...danas se leti u svemir...pa zašto ja onda još uvijek po svijetu moram ići na noge...ne treba mi avion, bar malo brži auto ili nagibni vlak...
...eto tako ja, sirota, ostajem zakinuta za puno toga što ljudi pišu...a znaju pisat i lipo pišu, a ja volim čitat...evo prekjučer sam slučajno ušla na jedan blog gdje sam se nakon 5 minuta čitanja napunila pozitivnom energijom, što mi je bilo krajnje neophodno(vidi prošli post)...
...tako nekad, kad sam malodušna, dobro mi dođu riječi utjehe koje i nisu pisane direktno meni ali čine čuda...
...čuda čine i vaši komentari...
…i moja grofica čuda čini...nadam se da i ja njoj u trenucima malodušnosti udahnem bar trunku volje za nastavak puta...
...a put, kao što ona i sama kaže, može biti prekrasan, pun lijepih iznenađenja...one ružne postaje ćemo uvijek prebroditi uz toplu riječ dragih ljudi...a onda, spremajući jedno novo iskustvo u škrinju života, krenuti u nepoznato...
Post je objavljen 28.05.2008. u 18:55 sati.