Dan kao i svaki drugi...
Tamno-crveni lak, oguljen na noktima.
Mirisi iz kuhinje...
Loše ljubavne pjesme...
Ma nisu one loše, nego su LJUBAVNE.
Po glavi se vrti jedna te ista misao.
Nedostaješ mi.
Trebam te.
Izgubljena iskra u očima.
Slomljena nada.
Lažni osmjeh.
Praznina.
Distancirani pogledi u prazno.
Sve to postaje moja stvarnost.
Ali...kad si ti tu...meni ništa od toga ne pripada!
Ja nisam Ja.
Ja postajem dio nas.
Prevladavamo MI, a ne JA.
I kao takvi možemo sve!
Znaš to...
Ma znam i ja, zato mi i nedostaješ...
Još malo pa ću čuti tvoj šapat,
osjetiti toplinu tvog zagrljaja, osjetiti jačinu NAS.
I prokleto se veselim tome, a bojim se.
Znam...
vratit će mi se sve suzama.
Post je objavljen 28.05.2008. u 15:40 sati.