Noćas mi opet samoća miriše na tebe...
I prošlost se onako vraća, kao da je jedva dočekala.
Sjedi pored mene i gleda me sjetno.
Vraćam joj smješkom i prizivam zlo.
Pričaš gluposti da me oraspoložiš.
Imam uspomene, a i strah da stvaram nove.
S bilo kim.
I meni je i bilo idealno,
i ja sam osjećala sve,
nekad manje,
nekad više,
ali nisam priznala.
Zašto me uvijek natjeraš da se ponovno zaljubim?
Post je objavljen 28.05.2008. u 00:02 sati.