Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/budadgo

Marketing

CVELETOVA ZADAĆNICA (baj buda, ofkors)

U SVIJETU BEZ ILUZIJA ČOVJEK JE STRANAC

Kada je čovjek stranac, i čini li ga iluzija strancem? Što ga uopće čini strancem? Za koga uopće kažemo da je stranac?
U najširem govoru, stranac je osoba koja ne dolazi iz našega mjesta, ali tu živi ili prebiva, dakle nije odavde rodom, ne pripada našoj kulturi, možda rasi ili religiji. A je li takva osoba stranac? Tko je onda stranac u – svijetu?
Pođimo od predpostavke da je cijeli svijet iluzija. Svima je sve bajno i divno, problemi ovog trena ne postoje (stvarno je iluzija!), svi su ljudi sretni. Bez nekog određenog razloga, sretni su jer su ljudi, i ljudi su jer su sretni. Presavršeno je definirano, zato su svi složni i nitko na nikakav način ne izlazi iz mase. Tu bi stranac bio, dakle, onaj tko nije sretan zbog samog toga što nije sretan, što bi značilo da nije ni čovjek... no dosta filozofije.

Zašto bi čovjek bio stranac u svijetu bez iluzija? Zato, možda, jer da vidi svijet onakav kakav on uistinu i je, nemilosrdan, sirov i okrutan, čovjek ne bi bio... nebi bio onakav kakav je inače, bio bi – pa može se reći i stranac, između ostaloga.
Kažu da je plijen najbolji kada ga se lovi, da tada pokazuje svoje najbolje osobine. Ali čovjek nije naučio biti plijen, jer ga nema tko loviti (ljudi misle da su najinteligentnija vrsta na Zemlji). Zato čovjek mora sve od sebe davati na drugi način, a ako nismo plijen, moramo se nekako zavarati da jesmo, ukoliko želimo dati najbolje od sebe, što je ljudski. Čime se najlakše zavarati – iluzijom.
A što je iluzija? Može li iluzija biti sve što vidimo, čujemo, namirišemo... percipiramo na bilo koji način? Ili iluzije ni nema? Kako znamo što je iluzija? ...znamo li...
Ostaje nerješeno pitanje, zašto bi čovjek u svijetu bez iluzija bio stranac.
Svi volimo kada je po našemu, svi volimo biti u pravu, svi volimo biti voljeni i shvaćeni. Iskreno, u stvarnome svijetu ništa od toga ne postoji... ustvari postoji, ali kod susjeda. Kako onda možemo biti sami svoji, kada shvatimo da ništa nije onako kako bi trebalo, ili barem onako kako mi mislimo da bi trebalo? Čovjek se tu izgubi, zagubi, neki se i pogube... jer se prepoznaju kao stranca, a biti stranac nije baš najlijepši osijećaj.
Od pamtivijeka ima stranaca, npr.iz Mađarske, Turske, drugih kontinenata... ali što kada smo stranci na ovome svijetu? Gdje pripadamo, kada shvatimo da jedino mjesto za koje znamo (svijet, Zemlja...) nije za nas?

Dolazimo do zaključka da iluzije nisu ništa nametnuto od bilo gdje, iluzije su naš obrambeni mehanizam od surovog svijeta, pa koliko ste samo puta čuli da „on živi u svome svijetu“? Upravo zbog tih iluzija dvoje ljudi vide jednu stvar na dva ili više načina, ali i to je ljudski. Dok god se ponašamo ljudski, nismo stranci.
Kada bi svi „otvorili oči“, bili bi izgubljeni. Kolektivno, cijeli ljudski rod, nebi znali gdje smo, kako smo, s kime smo... osjećali bi se kao – stranci.
Iluzije ne postoje, one su plod našega uma i pomažu nam da si lažemo (a ljudima kao treba pomoć oko laganja...)

Da se ne bih ponavljao – čovjek je stranac onda kada vidi gdje je. U najširem smislu.

Kako bi izgledao svijet bez iluzija? Bi li on onda bio i bez ljudi? Ili, kada bi svi bili stranci, bi li itko imao ikakve iluzije, te kakvo bi značenje onda one imale?
U svijetu bez stranaca, što je iluzija? U svijetu bez stranaca, na što se ljudi dijele?
Čovjek je čovjeku uvijek stranac (Hobbes bi rekao vuk, sasvim svejedno), ali prvenstveno, stranac je sebi. Okolina će lakše prihvatiti, ako on prihvati sam sebe, što nije prejednostavno, gdje opet uskače... pogađajte ? (dosta mi već riječi iluzija, boli glava od nje) .

Kada sve ovo što sam namljeo zbrojim, dolazim do zaključka da ubiti jedino mi možemo znati da li smo „stranci“, što se refleksira najviše na nama i na našem shvaćanju okoline, tek nešto sitno na ostale ljude. „Stranac“, ili izgubljen, je svatko kome se ne sviđa ono što doživljava, a ne želi si lagati. A iluzija je, kao i uvijek, samo laž, bolje ili lošije formulirana.

Hoću li dobiti dobru ocijenu, ili je i to iluzija? Nemojte me činiti strancem...


HEHE, U TOJ VETERINARSKOJ TEŠKO MATURIRAT... DOBIO SAM (TJ CVELE JE DOBIO, AL JA SAM IKS DE) SAME PETAČE ZA OVO... HIH

Post je objavljen 27.05.2008. u 21:44 sati.