Marketing
Human hamster
Tražim nešto, nisam potpuno sigurna što;
dal nježan dodir, il tek osmijeh,
prevoditelja, koji će svijetu
prenijeti što osjećam?
Tko će znati, ako niti sama ne znam?
Putujem, ja konstantno putujem
u ovoj svojoj plastičnoj lopti.
Trčim na mjestu, samo da bi se ona nastavila okretati.
Grickam ju, u nadi da će puknuti.
Grebem nadnaravnim noktima,
po ovom svom tapeciranom mekom zidu,
kojim su mi obložili stvarnost.
Čekam, vječito čekam
tog divnog krilatog konja, o kojem sam jednoć čitala.
Prečesto zastajem, prečesto čekam.
Budimo realni; konj se neće pojaviti,
prevoditelj neće doći, moj jezik nikada neće biti prenesen,
loptu neće probušiti moji nadnaravni nokti,
i nikada neću dočekati; jer nije mi suđeno.
A opet, tko zna?
Tko će znati, ako niti ja sama ne znam?
Post je objavljen 27.05.2008. u 21:29 sati.