Marketing
Dvorac Trakošćan, šta je to Hrvatska?
E odlučili se mi malo pohoditi naše sjeverne krajeve, unatoč mom vulgarnom opiranju, prijetnjama, molbama, pokušajima ucjena i sličnim jeftinim ženskim trikovima. Stalno vučem da se ide prema jugu, Velebit ili bar Gorski kotar, ali ne... ne možeš sve pokoordinirati... onda se kao više isplati ići tu po susjedstvu, jer je manje trablšutinga s organizacijom lokalnog putovanja. Nda... dobro, di ćemo ondak? Na Ravnu goru! Aaa, super, znači ipak Gorski kotar!! Hm, kad onoooo... 
Kad sam čula da postoji još jedna Ravna gora, odmah sam je proglasila lažnom i napižđeno sjela u auto. Sa stisnutim usnama i očima zgrčenim u prevrt-varijantu, krenusmo mi autocestom od Zagreba prema Macelju.
Fora je da možete pičiti direktno od Zagreba do samog Macelja (80 km) super auto-cestom i kad siđete s iste imate još samo par kilometara do cilja - Trakošćana. Od tamo krećete i na vrh Ravnu goru. Vrlo jednostavno za pronaći. No, meni je, čim smo došli, razum pomutilo nešto drugo - dvorac! Ljudi moji, meni su koljena zadrhtala kad sam to vidjela, ajme, kakva ljepota! Kako je to renovirano, kako to svjetski izgleda! Gulp! Kao da nismo u Hrvatskoj!
Sjećam se da smo davno u osnovnoj bili tamo, ali nemam nikakve memorijske flešbekove. Zanemarivo za spominjanje. No, ovaj puta su me osjećaji preplavili. Divno!
Odlučili smo se malo promuvati po okolici i čim prije krenuti gore osvojiti vrh. Ako stignemo u povratku, onda ćemo se popeti i do dvorca. To mi je bio drugi udarac tog dana. Opet moje mišljenje i potrebe i želje nisu bili uvaženi. Ja sam inzistirala da odmah idemo u dvorac, vukao me magično, odbacila sam planinarske štapove kao oni što odbacuju štake u vjerskom transu i krenula prema gore... No, planinari su me grubo povukli nazad i bili NEumoljivi. Prvo vrh, a onda dvorac, prvo planinarenje, a onda uživanje. 
Bilo je negdje oko 13-14h, standardno naše vrijeme za uspon i uvjeriše me da ćemo mi to brzo osvojiti. Uspjeli smo se vratiti do negdje 17 h, dvorac je radio do 18h i, na sreću, uspjeli smo se prošetati i unutrašnjosti. Predobro mi je bilo. Zato ću u ovom postu samo o dvorcu (prije i nakon uspona na Ravnu goru), a o samom usponu ću u slijedećem planinarskom postu.
Gle jezero duž dvorca, možete unajmiti pedaline i voziti se okolo-naokolo. Jezero je umjetno, ali nema veze, priroda je prava!
Ljudi, ako niste, dajte si jedan dan odvojite za ovo prekrasno mjesto. Mjesto je divno za
a) obiteljsko druženje,
b) ljubljenje i romantično druženje,
c) smijanje,
d) fotografiranje i/ili
e) čuđenje vlastitoj državi.
Usput, kad smo došli tamo, bilo je puno turista, niz autobusa, oni odurni štandovi s kičerajem koji rade 24/7... I skužim ja u daljini (računajte da sam osoba s dioptrijom minus koja odbija nositi naočale) streličarstvo! Juhu! Baš kad smo mi došli takav jedan neobičan event. O sretnice! Nisam ih nikad vidjela uživo pa me razveselilo. Otrčim ja to mahnito preko trave fotkati, kad ono... maskirani ljudi slikaju! Da, slikaju! 
Uglavnom, to je neka firma kojoj je team-building.hr organizirao boravak u Trakošćanu. Hajde, lijepo mjesto za izlet, ali čemu ovo slikanje? Bilo je dosta pretilih ljudi, firma uglavnom ženska, šta ih nisu malo natjerali da hodaju okolo, kreću se... Ovo su mogli raditi i u četiri zida kod kuće. Naime, svatko je na stalku imao malu sliku koju je kao pokušao naslikati na platnu. Druga nelogičnost, zašto su svi bili obučeni u ta bijela plastična odijela pa nisu djeca da se umaste u boje. Izgledali su kao retro-svemirci. Konačno, zašto je na jednom platnu radilo po troje-četvero ljudi. Kasnije smo viđali te ženice po parku, svaka druga cigarete u zubima, sjede po klupicama i slično... Eto, dan u prirodi... 
Joj, a našli smo i jednog preslatkog cucka totalno izmorenog trčanjem. E, nije trznuo kad smo prolazili. Samo je duboko disao.
Evo ulaska u dvorac. Unutar samog dvorca, naravno, nije dopušteno fotografiranje. Obratite pažnju na kaljevu peć u kuhinji, fantastična je! Svjetski izgleda dan-danas. Doduše, ja preobožavam kaljeve peći pa nisam baš za objektivan sud... no, svejedno, ova je kaljeva u kuhinji izgledala fantastično. San snova!
Dvorac je nastao u 13. stoljeću, ne, naravno u ovom obliku. U početku samo kao utvrda. U 16. st. vlasnici mu postaju poznati Draškovići. Ovaj dvorac s ovim izgledom je iz 19. st., ali su predmeti unutra i od 17. i 18. st. i nevjerojatno su očuvani. Svašta unutra možete vidjeti, sve eskponate i prostorije prati prigodni tekst. Cijena od 30 kuna je ništa u odnosu šta svašta unutra možete vidjeti. Djelatnici ljubazni i srdačni. Ma, dvorac prekrasan! Jako sam impresionirana i ponosna da tako šta ima kod nas. Eto, koliko puta pomislim onu patetičnu da ni ne znamo s čim se sve možemo pohvaliti... 
Usput, osim što smo ostali impresionirani činjenicom kako je dobro restauriran, kako je sve čisto i pristojno, kao da smo negdje na Zapadu, na par smo se mjesta i dobro nasmijali. Naime, ako budete išli tamo, svakako ostavite dio vremena za portrete koji su tamo izloženi... ajme, majko, kakvi faca! I tamo sam našla najbizarnije i najgrotesknije portrete djece koje sam ikad vidjela! Ne znaš da se odvališ ili da se naježiš!
Super mi se sviđalo u dvorcu što smo stalno išli po nekim nivoima i polunivoima... puno smo razgovarali o dvorcu i životu u njemu. Razmišljali kako je to moralo biti u neka davna vremena. Jedino mi se ne sviđa što su prozori vrlo uski i mali. Čemu to, ne znam, valjda tadašnja moda. I kako se putovalo od mjesta do mjesta u ta vremena, bez cesta, u kočijama, kad sve miriše na drumske ratnike... a unutra... što si tu ljudi radili unutar dvorca... s čime su se zabavljali... kakav su društveni život imali... ma, koliko je trebalo vožnje kočijom do nekih drugih centara događanja u tadašnja vremena.... vesele teme! 
Možete se šetati po prirodi, možete planinariti, imate gdje papati u prirodi, djeca svih uzrasta će garant naći neke svoje interese, tamo možete i spavati u hotelu, možete se voziti jezerom u romantičnoj vožnji... ma, stvarno svašta! Za svaku preporuku! Garantiran cjelodnevni sadržaj u hrvatskom Nojšvanštajnu!! 
Više o dvorcu na službenim stranicama Trakošćana.
Post je objavljen 27.05.2008. u 19:41 sati.