Nikada necu oprostiti Borjanima
sto mi digose krov sa glave
pa proturenom kroz nebesa
svijetom hodim
ko kakav obeskucen puz
duz neke klupe u parku
cesti podstanar i gost.
Kada li su pronaci most
izmedju mene i zemlje.
Pa ne prodaje se babovina tek tako
za smotak papirica-toliko tezi i ocev znoj,
a dok ne mognem nesto bolje,
ukletu kletvu moj bjelosvjetski bol
pod kamen nek zatuca:
ne imali ljetinu dobru koliko ni ja kreveta dobra,
vise zeljeli kise neg`li ja ovcijeg milijeka,
nemali o bozice rakije ni za lijeka,
potucali se za grumen soli koliko i ja za grumen znanja
zaludno trazeci ocevu sliku,
ne janjilo vam se,
ne proljecilo
i nikad ne uveli-elektriku.
(Rajko Petrov Nogo-"ZIMOMORA"(zbirka),"MI SMO PRLJAVA TMASTA RIJEKA BEZ IZVORISTA"(odjeljak u zbirci)-"Svjetlost"-Sarajevo,1967.)
Post je objavljen 27.05.2008. u 14:02 sati.