mislim da naslov govori i više nego dovoljno. svoj blog sam započinjem pisati prijateljstvom. mislim da bez njega ne bi mogli funkcionirati te da su nam prijatelji najveći oslonac u životu. ja tek počinjem, kako se kaže, živjeti, no puno sam toga prošla i jako me je ljudi povrijedilo i izdalo. počeći od mojih najbližih pa sve do prijatelja kojima sam mislila da mogu svoj život povjeriti, u koje sam najviše vjerovala, no to se sve u jednom trenutku srušilo i život mi je stao. od onda, rijetko kome vjerujem i rijetko ko može mi biti prijatelj. ima svega 3 osobe kojima vjerojuem najviše u životu, a sad koliko će to potrajati ne znam ni samo no nadam se jako dugo. dok ovo budu čitale, moja 3 anđela, znat će one na kog se to odnosi, ne brinem se ja. ima osoba s kojima mogu biti dobra, popričati i tak to, no jednostavno nemogu im reći ni pola stvari kojima govorim mome naj vjernijem anđelu. možda vamo to glupo zvuči, to što ih zovem anđelima, no oni su mi vratile vjeru u život i dokazale da se za neke stvari vrijedi boriti. na tome im zahvaljujem svakim danom sve više i drago mi je da sam ih pustila u moj život. " ...prijatelj je sve...put, svijetlost...srce...snovi koje sanjamo... " mislim da ovaj dio teksTA jedne meni najljepše pjesme govori sve i meni je on uvijek u glavi. zapitajte se ko vam je najbolji prijatelj jer njih ima jako malo i onom kome najviše vjerujete može vam zabiti nož u leđa a da toga niste ni svijesni.
a sada više dosta s tim pesimistvom. ja sam inače jako vedra osoba. samo se smijem i zezam. ako me upoznate biti ćete toga svijesni.
e sad
>PUSSA VEJIKA
MOJIM ANĐELIMA: ANI, VEDRANI I BEBI
MOME DRUŠTVU U RAZREDU
SEKI - MOME MALOM KUĆNOM ANĐELU
e sad ako nisam nekog pozdravila sorry
drugi put
Post je objavljen 27.05.2008. u 12:43 sati.