Toliko toga se temelji na percepciji. Događaje vidimo kroz filtar našeg okruženja pa nam je teško znati radimo li pravu stvar.
Vrhovni Bašar Vorian Atreid
Putovala sam dugo kroz povijest. Onoliko dugo koliko su mi snage, znanje i vrijeme dozvoljavali. Jednako dugo živim napuštajući lagano vlastitu povijest koja sadrži i ovaj tren koji je već povijest. Čitala sam meni drage pisce i slušala ljude koji su pokušavali zamisliti, izmaštati budućnost.
Ono što sam , bar mislim, shvatila da je ljudska povijest puna ratova i natjecanja s poznatim i nepoznatim, a puno je više onog što ne znamo zašto to radimo, jer prolazi kroz filtar okruženja često shizoidnih naroda kojima pripadamo ili shizoidnog vremena i filtar nesvjesnog unutar nas samih.
Borba dobra i zla!?
Tragovi dobre volje i ljubavi gube se u pisanoj povijesti, kao natruhe izgubljenih vrijednosti, skoro nebitne za preživljavanje- preživljavanje je kako mi se čini jedina pokretačka snaga. Sačuvati gene čovječanstva pod svaku cijenu. I oprost je izmišljen da nam olakša.
Ljubav i dobro ostaje u literaturi, glazbi, slikarstvu. U umjetnosti. Kao nedostižni ideal.
Ljubav kao platonska priča.
Dobro i zlo.
Ljubav i mržnja.
Nažalost mržnja izgleda jača pokretačka sila. I ona pokreće svijet svojim zavođenjima novcem, vladanjem, neprimjerenim užicima, bezdušnim življenjem itd.
Tako to vidim. Vječnom borbom Dobra i zla. Namjerno zlo pišem malim slovom.
Ovako zagledana u mirno more, lagani vjetar, lijepi dan i mirnu Laru koja spokojno sjedi i pozorno gledi čini mi se da će Dobro pobijediti. Malo i veliko dobro. Ljubav! Nesebična! Za sebe! Za drugoga, drugačijeg, pa bio i najbliži mrski susjed.
Jesam li naivna?
Kako god ponovo lepršam krilima. Malo sam u strahu jer sumnjam i zaboravljam, ali očekujem Stanlija.
On nešto zna.


Snimke sam pokupila sa interneta.
Post je objavljen 27.05.2008. u 12:02 sati.