Marketing
Pisati se (ne) mora
Dobro sam, hvala na pitanju...
Ako se netko slučajno i zabrinuo što me nema u svojoj kući, onda vam s primjetnim olakšanjem moram pripćiti kako ni u kom slučaju ne patim od akutnih i aktualnih problema s jajima, točnije reći - sa salmonelom koja se pojavila u okolici Splita, a s druge strane još uvijek nisam spakirao kofere put obližnje Koreje ili Kine gdje bi se navodno mogao pronaći «dobro plaćeni posao» u iznosu od cca osam tisuća eurića.
Brutto naravno
Nekada su naši putevi prema svijetu kretali s Perkovića preko Knina, a danas put do naše mile drage i jedine božice Europe vodi nekim čudnovatim stranputicama preko Seula, Nanyinga i Shanghaia...
I da naravno, ovaj tekst još uvijek pišem kao tipkovničarski podstanar, iako raspolažem sa prilično čvrstim obećanjima da bi u vrlo skoroj budućnosti čak, moglo doći do izvjesnih pomaka po tom pitanju, budući da se s prvim vlakom prema jugu očekuje kritična pošiljka s još neutvrđenom količinom matičnih ploča i podatkovnih spremnika od kojih bi neki vitalni dijelovi svoje novo stalno mjesto prebivanja trebali pronaći u okviru stare, dobro poznate adrese...
Sve u svemu, u ovom periodu dobrovoljno-prisilne blogerske apstinencije, nakon podužeg razmišljanja i uzimanja u obzir čimbenika poput tlaka zraka, koncentracije peluda i biometeorološke prognoze, došao sam do zaključaka kako se pisati baš i (ne) mora.
Stoga smatram kako i nije prevelika šteta što te i takve, nesumnjivo vrle umotvorine, nisam materijalizirao i konkre(ve)tizirao u pisanom obliku, jer se u mojim ping-pong promjenama raspoloženja, od euforije do depresije i zaobilaznicom natrag, ponekad zna dogoditi da me iznenada počnu opsjedati misli koje ni u kom slučaju nisu moje, a kako su se, zašto i odakle pojavile - to samo dragi Bog zna.
Primjećujem da me neobično svrbe dlanovi ovih dana.
Svrbe pravo za popizdit.
Ako te svrbi livi dlan – dobit ćeš para, to jest lipa!
Ako te zasvrbi desni – trošit ćeš ih!
A hebate led, s ovakvim svrbežom u mojim dlanovima, skoro je ista situacija ka i u čitavoj državi – nema više skoro ništa na livoj strani, sve uteklo udesno!
E da je samo to, još bi bilo dobro.
Ali nesmin kazat, isukrsta mi ne smin kazat, e!
Čini mi se da imam lošu karmu.
Očito je da sam u prethodnim životima nešto jako gadno zgriješio
Isto tako mi se čini da polako postajem autističan!
Jednosmjeran.
Auto u jednom smjeru.
Ili još bolje, postajem ka konj (a i jesam konj u kineskom horoskopu) kad mu stave one vragove na glavu, ne znam ni sam kako se zovu, uglavnom ono da može gledat samo u jednom pravcu.
Nema ništa livo, ništa desno, ništa sa strane kume moj, nema ničeg ni iza, samo gledaj pravo!
Gledaj i goni!
Vuci
Tegli
I ne pitaj ništa...
Preostaje mi samo da selektiram prijem vijesti i događaja.
Automatski eliminiram one loše
Ne želim ih ni čut ni vidit.
Prihvaćam samo dobre.
Da, prihvaćam samo dobre!
Samo..ima jedan problem.
Di su dobre vijesti?
Di????
Je li ih itko vidija ovih dana?
Kamo su nestale dobre vijesti?
Nema dobrih vijesti!
Nema ih.
Nikako ih nema
Još ih nema....
Kažu mi – moraš razmišljati pozitivno!
Znam to...
Kažu mi – ako nešto želiš, ali ako to zaista jako jako želiš, cijeli svijet će se okrenuti okapoan da ti se ta želja ostvari
Aaa-haaaa.....
Kako da ne!
How yes no...
Želim nešto
Godinama već
Jako želim
Ono baš – jako jako želim.
Za popizdit želim
I?
Šta i?
Ništa!
Ništa se ne događa!
Ništa, ništa, ništa....
Kad će više sve to okrenuti okapoan?
Kad?
Kad budem ima sedamdeset?
Osamdeset?
Kad budem dva metra ispod???
Kažu mi opet – nikad se nemoj nervirati zbog bića, stvari i pojava na koje nemaš i ne možeš imat nikakav uticaj.
Znam i to.
Ali...
Jebote – izgleda da veći uticaj na svekoliki svijet oko nas ima onaj leptir koji zamahne krilima tamo u nekoj Pripizdini donjoj, Patagoniji, Ognjenoj zemlji ili pitajdragogbogadiveć nego ja, ti, ona ili on, bilo koji homo vulgaris.
Evo - nafta na primjer.
Probilo psihološku granicu
Opet!
Osobno priznajem samo jednu psihološku granicu
I ona se prelazi samo jednom.
Jednom!
A nekad i niti jednom!
I kad se prešla, ako se prešla, nema više novih granica!
A šta je ovo!?
Po koji put je ovo već probilo psihološku granicu?
Treći?
Peti?
Sedamnaesti?
Jebo psihološku granicu!
Lud sam više, od probijanja psiholoških granica.
Totalno lud...
I ono šta mi je potpuno iznenađujuće, začuđujuće, pače nepojmljivo – svi šute!
Barel nafte osamdeset dolara!
Svi šute
Barel nafte sto dolara!!
Svi šute
Barel nafte sto i pedeset dolara!!!
Opet svi šute!
Pa jebo vas onaj ko vas nije, da vas jebo, oće li neko više progovorit!
Oće li se konačno neko dignit i pokazat zube?
Vikat?
Zaurlat!
Pa dokle????
Kradu nas oni redikulozni Arapi s devama koji se onda kurče sa svojim Dubaijima, Abu Dabijima, Rijadijama, nabijem vas na ijade!
Krade nas Bush!
Krade nas Putin!
Kradu nas Abramoviči!
Ma šta kradu!?
Pljačkaju nas!!!!
I svi još uvik šute!
Niko ništa???
Kažu – zalihe se iscrpljene!
Klinac su iscrpljene!!!
Sadašnja cijena nafta je čista špekulacija!
Cijena nafte je napumpana.
Bezobrazno, licemjerno, vulgarno, sramotno, razbojnički, pljačkaški, špekulantski napumpana!
Ako se ne varam, ovaj naš svijet je u 21. stoljeću...
Izmišljeno je na stotine čuda - roboti, laseri, chipovi, zemaljske letjelice, svemirske letjelice, umjetna krv, umjetno srce, viagra....svašta nešto ima na ovome svitu
I sad se pitam, kako sva ta sila svjetskih znanstvenika nikako ne može «progurat» neke druge, alternativne oblike pogona???
Električne, solarne, štatigajaznam kakve sve ne?
Zašto?
Možemo li nekako uskrsnit Nikolu Teslu?
On bi definitvno doša do rješenja!
Pa da konačno svečano odhebemo sve šeike i njihove deve, grmove, putane putine i ine irine...
A – haaa
How yes no...
Opet mi kažu dobri ljudi - nemoj se nervirati zbog bića, stvari i pojava na koje nemaš nikakav uticaj.
Dobro, neću se nervirat, iako ovo sve postaje nepodnošljivo...
Ali pisati se (ne) mora...
Sad opet moram na terapiju – more, brodovi, kamenčići...
I društvo jedne obnažene vile ili sirene, zašto ne?
Mislim da bi me pogled prema golim ženskim grudima poprilično smirio...
To mi triba!
Definitivno mi to triba.
Ne želim razmišljati ni o čemu drugom...
Na gole ženske grudi barem mogu imati nekakav uticaj, he he he...
Sve do psihološke granice.
'ebo barel nafte!
Post je objavljen 27.05.2008. u 11:36 sati.