Marketing
Put u Kočje
Aloha Kling!
Taman kad ste Nas jučer ringali na fonu, Mi smo zadivljeno slušali našu prijatejicu i kolegicu Sani kako pjeva u dijalektu i priča priču o susretu prekrasnih vila i običnoga otočkoga čovika. Najlipše od svega je što nam je sve to pričala u Kočju, predivnom prirodnom fenomenu udaljenom oku 20 minuti hoda od zadnjih kuća u Žrnovu (Prvo selo, Brdo) di se je, prema legendi, dogodi susret čovika i vila. Znači, in situ U predivnoj sinesteziji boja i zvukova, Mi smo imali ljubičastu majicu koja se genijalno uklapala u zelenilo i male endemične ljubičaste cvjetove koji rastu u tom mitskom prostoru. S nama su bili naši prijatelji kunsthistoričari i naša dva dječaka od pet godišć koji su očarano, poput malih vilenjaka, trčali okolo /najviše su se divili maloj udubini u stijeni u kojoj se skuplja voda, a na glavu su stavili lišće i tako istraživali/. Predobro!!! Nakon što smo se duhovno okrijepili na mjestu gdje zaista zračni posebna kozmička energija i di iz svakega kantuna iskaču Muze /ili vile/, slijedila je fizička okrepa i roštilj. Uz kobasice i ražnjiće, najili smo se boba, pršuta, domaćega sira u uju i pamidori. Na kraju smo dobili domaće jagode, liker od višanja /Maraska, Zadar, super je, kupujmo hrvatsko!/ i dvi vrste kolača "Keko" iz Splita. Za uho smo stavili bokun alviza (lat. vitex). Vilinski pozdrav! Vashy.
Post je objavljen 27.05.2008. u 10:58 sati.