ne osjećam se dobro. nesposobno. izuzetna sposobnost da se svedem na negativnu vrijednost. parazit. recimo da nastane prašina. gledam sve te ljude, kolege, prijatelje, rodbinu i svi oni vrlo dobro znaju i snalaze se, ja sam pribijena slika na zidu. i na pokojem indeksu. bojažljivost, velim, ali ne znam je li zato što doista ne mogu ili zapravo ne želim. ili sam lijena i nepraktična.
naprimjer ja imam problem s telefoniranjem i stupanjem u kontakt. dolazim sa svim tim ogradama pa nekad i zalajem.
uvježbavam zato probitačnu i samoživu verziju sebe koja vrlo usko promatra metu i s preciznošću je pogađa bez suvišne buke. kako se to uvježbava? pa zamišljam i pričam si priču. ti si ta, sad ideš i sad te nije briga, zašto bi te bilo briga, sve loše što će se desiti, nek i preraste u katastrofu ali svi će umrijeti jednog dana, nitko nije moćniji od toga, zato što čekaš i čega se bojiš..
još nisam skoro ništa uvježbala, možda 5%
ali mislim da sam ipak dobra i odgovorna i marljiva kad počnem. no fali mi poveznica.. ne mogu.
ne znam ništa o pravom životu ali sam se zato pozabavila ženama u nadrealizmu.
ima jedna koja je pisala bolesne priče o djevojci koja je od rođenja imala krijesnicu u kosi jer joj je to naložio otac, želeći da ona ima blistavu kosu. krijesnica je srasla s njom, dokopala se i mozga kojeg je frivolno grickala, no zauzvrat ju je naučila govoriti vrlo brzo. djevojka se, kad je stasala za udaju željela riješiti krijesnice ali otac se protivio pa su ostale zajedno, djevojka je postavši ženom poludjela i razmišljala o sebi kao o govedu. napokon je umrla, a onda su je crvi proždrli.
"Imam zanimljive manirizme, volim si polizati rame kao vid samopodraživanja a previše promatram mačke, između vlasi kad biram koju ću iščupati, a nekad uzmem busen od po 4 što je blaži poremećaj no ljeto je i ne mogu završiti tu rečenicu."
to je bilo prije 2 godine. lijepo je kad se sjeti čovjek takvih stvari.
dobra je pjesma airbag od radiohead zato jer je jako praskava, način na koji pjeva čini da se osjećam dobro, spremna da se ispljunem u recimo more. da se odbacim u more, to bi bilo dobro.
SAN: išla sam se slikat za dokumente. dočekala me neka djevojka u najderutnijem studiju koji sam vidjela, bez rasvjete što je bio glavni faktor mog ulaska, imala je samo neki stari analogni fotić. potražile smo sobu i ušle u spavaću koja je bila prozračna. dala mi je da pijem viski. onda mi je rekla da sjednem i probam se opustiti. imala sam svoj "za dokumente" izraz lica no ubrzo sam počela radit grimase i nakon toga valjda bila prirodna jer je okinula dva puta. jednom sam se smijala, drugi put ne ali nisam se brinula. onda mi je rekla da legnem ispod kreveta tako da mi noge vire van i da dignem suknju. ona se udaljila pa fotografirala. onda je rekla da još malo dignem suknju jer je željela vidjeti zdjelične kosti. bilo je gotovo i rekla mi je da dođem za 2 dana vidjeti fotografije.
hoću li za dva dana sanjati nastavak?
Post je objavljen 27.05.2008. u 09:46 sati.