Marketing
o ljubavi i smrti ...
photo by rusalka
kad voliš Nekog,
učinit ćeš tisuću ludih, neobjašnjivih stvari
učinit ćeš sve ...
jer tko za razum mari
kad Nekog voliš, kad želiš Nekog, kad Nekog trebaš
kad ne možeš bez Njega
kad Netko ti treba,
više od vode, od zraka, više od svagdašnjeg
hljeba ...
kad voliš Nekog, učinit ćeš tisuću ludih
neobjašnjivih stvari
jer srce tad ne mari
što na to kažu glasovi mudri,
trezveni, racionalni, kritični,
zabrinuti,
svi oni glasovi
što oko tebe bruje:
srcu ne valja
vjerovati ...
... al' što vrijedi kad znaš
da srce bi moglo ti stati
ako u ljubav
doista prestaneš vjerovati ...
Iščezavanje, nastavak priče
Rose-Marie je bila tako umorna da je, ušavši u predsoblje, cipele izula ne razvezujući vezice. Laptop, vrećice i ručna torbica ispadoše joj iz ruku. Pred očima joj se zamaglilo, u glavi zavrtjelo …
Oslonila se na dovratak, čekajući da joj se u glavi razbistri i pomislila : Opet sam zaboravila nešto pojesti u podnevnoj stanci ...
Provela je čitav dan na poslu, a jutros je, po običaju, krenula na posao bez doručka. Iako je u hladnjaku čekao jučer skuhani ručak, bilo joj je mrsko podgrijavati ga. Usula je hladno mlijeko u šalicu, dodala nekoliko suhih keksa na tanjurić i sručila se u fotelju. Vrtoglavice su posljednjih nekoliko dana bile sve češće, ruke su joj bile ledene, srce bi joj povremeno kucalo neravnomjernim ritmom. Činilo joj se da su joj o šake i stopala obješeni teški utezi čiji teret postaje sve teži i teži. Ujutro bi ustajala umorna, blijeda, beskrvnih usana i s podočnjacima. Iako joj se neprestano drijemalo, noću dugo nije mogla zaspati.
Bio je početak srpnja, dani su bili vreli, noći sparne.
Bližio se datum kojeg se Rose-Marie pribojavala - njezin rođendan i prva godišnjica majčine smrti. Igrom slučaja, njezina je mati umrla baš na Rose-Mariein rođendan.
Rose-Marie je majku dovela k sebi prije tri godine. Dugo je odlagala taj trenutak, poštujući majčinu želju da živi samostalno dok god to bude moguće. No, nakon prvog moždanog udara, njezina se mati odjednom pretvorila u bespomoćno stvorenje. Teško pokretna, inkontinentna, ugrožena vida i oštećena govora, postala je potpuno ovisna o kćerinoj brizi.
Rose-Marie je s tugom gledala onu koja je do tada bila njezin oslonac i zahvaljivala providnosti što joj je mati, unatoč fizičkoj bespomoćnosti, zadržala bistar duh.
Sve je podredila majčinim potrebama. Ujutro bi ustala prije pet, glačala rublje oprano prošle noći, pripremila majčin doručak i užinu, poslagala lijekove u kutijicu s pretincima, odjurila do pekare po svježe pecivo i do kioska po jutarnje novine. Pomogla bi majci pri ustajanju, umivanju, češljanju. Čavrljala bi s njom dok bi mati doručkovala, a zatim bi je presvukla i polegla, na stolić uz krevet stavila bi radio, telefon, novine, majčine naočale i povećalo kojim se mati koristila pri čitanju, zdjelicu s voćem i čašu s vodom, da majci sve bude pri ruci.
Patronažna sestra obišla bi majku tijekom prijepodneva, više da joj pravi društvo nego da joj pruži njegu. To nije bilo potrebno, jer Rose-Marie je svoju majku njegovala s ljubavlju, brižno i vješto.
Na poslu bi joj misli svaki čas letjele k majci: Što sad radi, spava li ili se dosađuje, pokušava li ustati ... ili se muči, bezuspješno pokušavajući čitati?
Vraćajući se kući, uz put bi svratila do cvjećarne ili tržnice i kupila cvijeće. Mati bi se tako razveselila stručku zumbula, anemona ili frezija, a voljela je i ruže. Rose-Marie bi joj cvijeće stavila na dohvat, na stolić do postelje, a mati bi se svaki čas naginjala, mirisala cvjetove i staračkim rukama nježno dodirivala latice ... Prozor tih ruku, mršavih, istanjene kože prekrivene staračkim pjegama, nagnao bi Rose-Marie suze na oči, no ona bi suze skrila smiješkom, željela je da joj mati vidi vedro lice.
Njezina je mati voljela čitati, no sad joj je ta radost bila uskraćena, vid joj je tako oslabio da je uspijevala pročitati, uz povećalo, tek novinske naslove. Kad bi se vratila kući, dovršila i servirala ručak, Rose- Marie bi svojoj majci čitala kratke priče i novinske članke. Birala bi priče vedre tematike a u dnevnim bi novinama pronalazila i majci čitala samo dobre vijesti. Njezina joj je visprena mati jednom, nasmiješivši se, rekla:
Mila moja, osjećam se k'o stari Rockefeller za kojeg su tiskali posebno izdanje novina, samo s dobrim vijestima …
Čitaj redom, dijete moje, mogu ja još uvijek podnijeti i koju lošu vijest …
Rose-Marie je lošu vijest naslutila je i prije no što ju je čula.
Toga dana, baš na svoj rođendan, od ranog ju je jutra pratila loša slutnja.
Mati joj je toga jutra, kad ju je Rose-Marie poljubila prije odlaska, rekla :
Znaš, mila, mislim da je vrijeme da odem ...
A kud' bi ti to skitala, skitnice? ... rekla je Rose-Marie, praveći se da ne shvaća što joj mati želi reći.
Pregledaj novine, pronađi zanimljive naslove ... danas ću doći kući nešto ranije pa ću ti ja pročitati sve što te zanima ...
Čim je stigla na posao, nazvala je majku telefonom, no nije bilo odgovora. Uvjeravala je samu sebe da je mati zadrijemala pa ne čuje zvonjavu.
A onda je telefon zazvonio.
Rose-Marie, dođite kući … rekla je patronažna sestra.
Vaša je mati umrla …
...
Na svoj 33. rođendan, rođendan koji se poklapao s prvom godišnjicom majčine smrti, Rose-Marie je, u suton, malaksala od vrućine, na majčin grob položila buket bijelih ruža.
Vrućina će spržiti ruže do jutra ... pomislila je, s žaljenjem, paleći svijeću. Dugo je stajala nad majčinim grobom, a prije odlaska rukom je dotakla nadgrobnu ploču. Mramor je još uvijek bio topao od žarkog sunca koje je cijeli dan peklo, a Rose-Marien je dlan bio leden.
Majčice, još uvijek te ne mogu pustiti da odeš ... prošaptala je.
Rose-Marie još uvijek nije shvaćala da je počela iščezavati upravo u trenutku kad je saznala da joj je mati umrla.
(nastavak slijedi)
tombstone with roses, photo by flickr
Post je objavljen 27.05.2008. u 08:11 sati.