Tog jutra, pričala mi je Nera, trebalo je otići kod liječnika. Na kontrolu. Bila je sva ustreptala, drhtala je od sreće, rano se probudila, nije mogla spavati. Kako se dobro osjećala nije je bilo strah što će doktor reći. Tri sata prije polaska spremala je za doktora mali znak pažnje, iako je bila pravnica i sanjala da se bori protiv korupcije. Pripremila mu je mali svijećnjak ocrtan rukom njene majke, na kojo su bili crveni cvjetovi. Pažljivo ga je umotala u žuti prozirni papir sa zelenim odsjajem. Bilo ju je jako strah kako će to doktor primiti, ali je hrabrila samu sebe, jer je ZNALA da se on neće ljutiti. Kad je ušla u ordinaciju doktor je po njenom smiješku vidio da je sve bolje ali nije ZNAO da je ona SKROZ DOBRO!!!!! Mmmmmmmmmmmm kakav je to divan bio osjećaj. Na brzinu mu je ispričala svoju životnu priču, a kad je trebalo da mu da dar, počela je plakati, suze su potekle same od sebe. Cijenila ga je što joj pomaže. Sve je ispalo i bolje nego što je zamišljala.
Post je objavljen 27.05.2008. u 04:28 sati.