...
ovaj je dan
bio tako beznačajan
umoran
mrenav
naporan u nepostojanju
vibriranje crkvenog zvona između dvaju udaraca
pripremanje dugmeta da padne
cvrčanje opuška u mrtvoj ruci
ljubljenje sve prašnijih usnica prošlosti
da
neka ovi reci budu jedina uspomena na njega.
***
Živjet ću vječno:
stvarnost je tako repetitivna,
dani tako zrcalni,
svaka kretnja i misao, ponovljeni tisućama pokušaja,
da je to jedini iz toga zaključak.
***
treba misliti na nešto lakše...
Perje.
Post je objavljen 27.05.2008. u 00:13 sati.