Marketing
TrOšim...DakLe, poStoJim..?
Sama sebi priuštila sam utrku s vrimenom i pritisak – sklona sam kampanjskom učenju. Ovih dana prisiljavam se na «čitanje s razumijevanjem» svih onih skripta koje su do nedavno skupljale prašinu na dnu police. Mozak mi pići sto na sat. Triba položiti svih 6 metodika. Ko da neko trči za mnom, eritrociti marširaju, a sljepoočnica počinje vidljivo pulsirati.
Pa radim pauze. Uzmem predah od stručne literature. Pijuckam kavu uz neke svjetlucave, mirisne časopise. I tako dolazim do novih spoznaja.
Pišu o uvik istim osobama; uglavnom pripadnika estrade i kvazi jet-seta. Desetak imena stalno se pojavljuje u intervjuima ili se o njihovom privatnom životu neukusno raspravlja ka o javnom problemu. Naravno, sve skupa se dobro začini glamurom, skandalima i holivud-tračevima.
Saznajem kako smršaviti 8 kila u 14 dana, di potrošit lovu i kako zadovoljiti svog mužjaka. Renomirane stručnjakinje psihologije vještom, lepršavom chic-lit formom u savjetodavnim kolumnama oslikavaju muškarce ka totalne neznalice, bez smisla za romantiku i totalne katastrofe u krevetu. Jadni muškarci, ionako su pod pritiskom da nisu NAJbolji, NAJveći i NAJsve ostalo…
Obraćaju mi se ka glamuroznoj poslovnoj ženi i savjetuju mi kako preživit naporan dan u uredu. Zasigurno će me razveseliti nova torbica ili haljina s potpisom. Za samo 1999 kn.
Sa svake fotografije kesi mi se neuhranjena djevojčica retuširanih podočnjaka. Nude mi se brojni kozmetički tretmani, masaže, tjelovježbe, dijete… odma uz rubriku njam-njam recepata! A kad rišim zabavan test Jeste li maza ili vražica? i preletim horoskop, triba proučit popis trgovina u kojima mogu kupiti sve nabrojene proizvode. Trošim, dakle, postojim.
Oni se obraćaju jednom stereotipu - ženi savršenih proporcija 90-60-90 ili menadžerici s astronomskom plaćom: za običnu ženu nedostižan model u oba slučaja. Za svakodnevne probleme, najrazličitije forme diskriminacija i ponižavanja, nezaposlenost takvi časopisi ne pokazuju zanimanje.
Koliko god žene sebe zavaravale da više ništa nije kao prije i da su nam svima šanse jednake, stvarnost, a posebno medijska, pokazuje da to nije istina.
Vrlo promišljenim tehnikama jednostavne novinske forme nameću nam kriterije izgleda, ponašanja, razmišljanja… a ti kriteriji nadilaze realne mogućnosti, što dovodi do – frustracije!
Na hrvatskom tržištu ima dovoljno mista za masu ženskih časopisa, a neki dosežu tiražu od vrtoglavih 100 000 primjeraka. Znači li to da je standard hrvatske žene sasvim zadovoljavajući? Pitajte radnice sinjske tekstilke koje su prosvjedovale u Zagrebu. Otvoreno su rekle premijeru da ne mrda k… pardon. Prstom.
Post je objavljen 26.05.2008. u 23:08 sati.