Odma na pocetku, ne nemam nikakvih homoseksualnih sklonosti!!!
Necu objasnjavat zasto,ali ovaj post cu pisati iz zenske perspektive,ako nista drugo,lijepse izgleda
......................................................................................................
Gledam je dok kao u usporenom filmu diže ruke, mekano ih uvija, izvija vrat, mokra joj se kosa lijepi za leđa... Struk se giba u ritmu glazbe, iz nje izbija nekontrolirana sreća dok pleše zatvorenih očiju, a tijelo joj izgara u pokretu.
Senzualnost. Radost. Prekrasno tijelo utopljeno u glazbi. Napućene usne i istovremeni smiješak...
To je Ona. I ja sam Ona - nekome drugome. Tko zna, možda i Njoj samoj.
Teško shvatljivo?
Pojednostavit ću. Ja sam cura. I Ona je cura. I nismo homoseksualke. Samo se sada vidimo u potpuno drugačijoj atmosferi, u viziji, hermetičnoj atmosferi jednog naoko prebučnog i zagušljivog partyja. Sada se promatramo kroz ružičaste naočale, i dijelimo radost trenutka u kojem smo se sasvim slučajno zajedno zatekle. I meni nije važno je li ona lijepa, ili ružna, duhovita i pametna; meni čak nije niti važno je li ona možda On. U tom trenutku ona je moja senzualna spoznaja, ona mi se sviđa i ja bih dirala imaginarnim rukama njenu svjetlucavu kožu.
I to se - sigurno - događa svima nama koji odlučujemo svoje noći posvetiti sebi samima, osloboditi svoje tijelo i dozvoliti umu da se odmakne od dana i pusti glazbi da ga nosi, da ga oslobodi frustracija, obveza, svega što donosi ponedjeljak i četvrtak; i pustimo "ratio" da se odmori. I samu riječ "party" izgovaramo poput čarobne riječi za meditaciju... Jer party to i jest - meditacija duha i pražnjenje tijela, davno izgubljeni osjećaj slobode. I svi mi koji si to ponekad priuštimo slobodniji smo i otvoreniji prema svijetu.
A sad se vraćam na Nju i moje imaginarne ruke koje je žele dotaknuti...Zašto imaginarne? I zašto ja Nju zapravo ne dotaknem, svojim stvarnim tijelom? Odgovor je jednostavan: zato što je nepotrebno. Jer ja nju "osjećam", nije mi potrebno dotaknuti je jer sam svu onu senzualnost već spoznala. Nije potreban tjelesni kontakt između dvoje ljudi da oni podijele svoju senzualnost.
Potrebna je sloboda uma.
Zato se na partyju događaju susreti koje promatrač može tek uočiti, ali nikako razumjeti. Razumjet će tek kada se počne oslobađati, kad shvati da nije bitno kako izgleda i kako pleše, već da je dio sretne mase koja uživa u slobodnom iskazivanju vlastite radosti. U tom trenutku svi su lijepi onoliko koliko se osjećaju slobodnima.
Zašto toliko govorenja o slobodi, a ovo je članak o seksualnosti na partyju?
Jer opuštanje uz glazbu, plesanje, divljanje, "pražnjenje", vode oslobođenju duha. Tijelo koje pleše, koje se u pokretu izvija i u tome uživa, oslobođeno je srama i time odmah privlačnije, seksualno zanimljivije i djeluje pristupačnije - zbog pretpostavke da je i duh slobodniji. A svi mi koji izabiremo takav način opuštanja, "ispucavanja", trebamo zapravo odmak od luđački brzog tempa kojim živimo pokušavajući pratiti ritam suvremenog svijeta. I zato opuštanje nalazimo na partyju, gdje ljudi jedni drugima dozvoljavaju oslobođenje od većine bespotrebnih društvenih i moralnih normi, zaostalih iz davno prošlih društvenih uređenja. Oslobađanje od prastarih društvenih okova potiče oslobađanje duha i misli, i to je oslobođenje pozitivno jer je izazvano atmosferom jednakosti i zajedništva. A "jednakost i zajedništvo" - dvije ključne riječi za čovječanstvo i njegov razvoj - u ovim je životnim uvjetima teško (nekome nemoguće) postići. Nova generacija nema vremena, mi svi trčimo bespoštedno ganjajući svoje ciljeve, i nemamo mi vremena za opuštanje; ne možemo mi plesati sentiše, a živimo u zagušljivom memljivom gradu, srećemo dnevno milijune ljudi koji isto tako neumorno trče sa sivim podočnjacima ispod očiju! U jednom danu proživljavamo pola života nekog davno rođenog čovjeka, i svjesni smo da ćemo tako još dugo dugo trčati, tko zna hoćemo li stati ili ćemo se negdje po putu samo preoblikovati u nešto drugo i nastaviti trčati... I sama svijest o nemogućnosti odmora, koja ne mora nužno biti negativna, pridonosi stresu i zahtijeva filtriranje; jer svaki oblik stresa mora biti "izbačen".
I zato nama treba jače i duže "pražnjenje", i zato se u tim trenucima želimo osjetiti slobodnima i ispoljiti svu ljubav i svu strast koju nosimo u sebi - naglo, trenutačno i potpuno oslobađajuće, intenzivno koliko možemo podnijeti; eruptiramo u trenutku i proživimo sve uzbuđenje, svu moguću sreću, pročišćavamo emocije i kroz sebe filtriramo čistu energiju, onu koja nam je potrebna da bismo sutra nastavili trk. I onda neko vrijeme trčimo sa smiješkom na usnama, jer smo se pročistili, ispraznili, obnovili. Odajemo počast vlastitom tijelu i umu, mi ubrzani Europljani, kao što neki smireniji ljudi u nekim smirenijim kulturama odaju počast sami sebi u, recimo, hramu. Prenaglašen i pomalo bezobrazan izraz "Tonight, this is your church, and DJ is your God!" dobiva pomalo vrijednost u nekom minucioznom smislu, u usporedbi smirenja kojeg izaziva odmak od stvarnosti, bio to odlazak u shopping, u crkvu, na godišnji odmor; na party.
Na partyju je seksualnost izraženija kod oba spola. Jer u trenutku opuštanja želimo sami sebe doživjeti intenzivno, želimo da nas svi oko nas dožive intenzivno, želimo si posvetiti više pažnje nego nekog drugog dana. I želimo oko sebe isto tako osobe zanimljivog izgleda; bez obzira na to hoćemo li s njima samo plesati ili ćemo pokušati uspostaviti verbalnu komunikaciju. Ponekad nije važna niti komunikacija, već samo vizualni dojam, jer ugodnije je opuštati se u društvu ljudi koji su lijepi, nasmiješeni, sretni; plešu!
Isticanje vlastite seksualnosti na partyju zapravo je odraz težnje za slobodnijim izražavanjem. Zato na partyjima dozvoljavamo strancima da nam prilaze, uočavamo osobe kojima bismo željeli prići, želimo da nam privuku pozornost neki posebni ljudi; jer za to niti nemamo vremena preko tjedna, niti se možemo dovoljno opustiti da si to dozvolimo. I zato su cure na partyju slobodnije obučene, maštovitije, dozvoljavaju si ludosti koje ne mogu nositi svaki dan, jer je tako olakšavajuće ne misliti o "društveno prihvatljivim" odjevnim predmetima! Dečki se pokazuju u potpuno "ne-macho" stilu, oblače svjetlucave majice i kratke hlačice (koje ni jedna društvena norma ne bi dozvolila!), ne srame se tipičnih "homo" prefiksa, jer je nebitno što o tome misli netko "izvana". Slobodu duha želimo pokazati i svim vanjskim sredstvima kojima raspolažemo. Jer zašto ne bismo izgledali drugačije, kad se i osjećamo drugačije nego svakog dana; a svi oko nas razumiju!!!
Zato dok ste na partyju - pustite slobodno da vam um luta, obavija nepoznate osobe i u trenutku ih obožava, nije važno niti tko je ta osoba niti kojeg je spola... Jer to je sloboda, a sloboda je - Ljubav. Jer darujući drugome ljubav, darujemo ljubav sebi
Post je objavljen 26.05.2008. u 22:40 sati.