****ne, ne želim pisati o eurosongu, ne****
////insert///
Uostalom, kako da ne mislim na činjenicu da se od mene očekuje puno, a ja mislim da nisam kompetentan za to. Kako da znam da ću uspjeti? Bojim li se uspijeha ili sam jednostavno previše skroman da prihvatim pobjedu. Ne, nisam umišljen, a nisam bome ni sebičan; čemu onda sve ovo. Ne vrti li se moj život baš oko mene, a ne oko drugih. Trebam li tako nisko pasti da skužim kako sam visoko?
Ima li smisla biti uvijek sam i radovati se sam sa sobom ili je bolje biti u društvu i umjetno se smješkati 'smiješnim' forama ili nije dobro nijedno ni drugo. Postoji li nešto treće, težim li ja k tome, i na kraju, nije li bolje o tome ne razmišljati i pisati?
Stvarno sam fasciniram ljudskom pameti ili nepmaeti bolje rečeno. Čudno je znati odgovore na pitanja kada drugi ne znaju, a još čudnije je sramiti se dignuti ruku u zrak čisto iz razloga da ne ispadneš previše pametn, tj da te okolina ne osudi kao primitivnu budalu koja nema pametnijeg posla od odgovaranja na pitanja. Ne uskraćujem li ja sam sebi sreću i zadovoljstvo ugađajući drugima? Trebam li postati okorjeli 'gad' ili ostati na zemlji, tj. ispod nje?
Jesam li uplašen, ukočen i ima li nade da krene na bolje. Jednostavno postoji previše pitanja; sve što ne želite odgovoriti shvatite slobodno kao retorički rečeno..
Post je objavljen 26.05.2008. u 21:37 sati.