Marketing
Isn't it Funny How Your Life Can Change In a Second? Now Youre There, The Next Moment Youre Gone...
Evo, novi post…
Zadnjih dana bila je ludnica… Jedna od bestica (ne, nije Ana ni Dora) mi se odselila u Ameriku, umro mi je bratić… Život je uglavnom sjeban…
Ja mrzim biti sama. Jer koja je svrha plakati a ne imati rame za plakanje? Ali što ako se toj osobi tako povjeriš, i kad ona ode, ti… slomiš se. Umireš iznutra. Ja sam ljudsko biće uvijek uspoređivala s kornjačicama. Ozbiljno. Kao, jaka ljuska, meka unutrašnjost… Kad te netko povrijedi samo ostaneš ljuska, onaj dio u tebi umre. Postaneš ljuska uspomena i onih nejasnih stvari koje te drže na životu, i kod granice razuma… Iznutra ostaješ prazan… blijedo gledaš, lažni smiješci, smijeh na silu… sjećam se kako sam se osjećala onih dana kad je on Vid umro. Odbijala sam jelo, zaključavala se u sobu… Živjela sam kao zombi… Mrtva iznutra iako izvana izgleda kao da je sve u redu… Bila sam beživotna…
Onda sam upoznala Anu i Doru bolje i otkrila sam da ako se nečiji život ugasio ne mora i moj biti tmuran… Napokon sam otkrila sreći u obliku te dvije osobe koje su mi jako puno u životu pomogle… Ali i promijenile su me… Ana me naučila kako se oduprijeti napadima nekih ljudi, kako ih spuštati… Naučila me da se za neke stvari moramo boriti dok druge nisu vrijede toga… A Dora? Ona je u životu jako puno toga propatila… Bila je slaba i nikakva do 5. razreda, a onda joj je puklo. Metaforički rečeno, lupila je šakom o stol i rekla DOSTA! Pred par dana pričale smo o raznim temama, a došle smo i do te. Rekla mi je da svi u sebi moramo tri zida srušiti (ja nisam sve ovdje zapamtila od riječi do riječi pa se nemoj naljutiti Lu moja draga ako je nešto krivo). Prvi zid je naša slabost. Moramo se riješit toga, jer nas najviše koči činjenica da ne može prebroditi neke stvari koje jednostavno moramo zaboraviti. Drugi zid je ponos. Ne možemo se pretvarati da nas neke stvari koje su nas povrijedile, ne bole. Jer onda bi nam se život sveo samo na pretvaranje, zar ne? A treći zid… Treći zid moramo sami izgraditi. To je naša osobnost, naš karakter, naša cijela osoba, tko jesmo i što značimo u ovom svijetu. Ne kažem naći svrhu življenja jer to ne postoji. Ali svrhu NAŠEG postajanja. Mi značimo nešto u ovom svijetu i mi smo nešto u njemu…
Tea i Marina. One su me naučile nečemu isto tako važnom. Rekle su mi da je moje mišljenje moje i da ga nesmijem mijenjati zbog drugih ljudi. Ako se netko ne slaže s mojim mišljenjem, ja ga ne smijem mijenjati ma koliko krivo bilo.
I might be only a small flame in this big fire, but I am making that fire!
I sad ću još komentirati jedan post od jedne osobe na blogu. Mislim da će ona znati o kome govorim…
Ti si svega vrijedna. Nemoj nikad pomisliti da nema nekoga iza tebe tko će te uhvatiti kada padaš ukazati ti na tvoje pogrješke… Nisi sama nikad… I da jesi dovoljno si jaka da izdržiš pritisak… Objavila sam spešli for ju =) jedan lyrics od jedne pjesme koju si sigurno već mnogo puta čula ali evo da te podsjetim:
Now I know,
That I can't make you stay.
But where's your heart?
But where's your heart?
But where's your,
And I know.
There's nothing I can say.
To change that part.
To change that part.
To change.
So many,
Bright lights they cast a shadow,
But can I speak?
Well is it hard understanding,
I'm incomplete?
A life that's so demanding,
I get so weak.
A love that's so demanding,
I can't speak.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
Can you see?
My eyes are shining bright,
'Cause I'm out here, on the other side,
Of a jet black hotel mirror,
And I'm so weak.
Is it hard understanding?
I'm incomplete.
A love that's so demanding,
I get weak.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
These bright lights have always blinded me.
These bright lights have always blinded me.
I say.
I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead.
'Cause I see you lying next to me,
With words I thought I'd never speak,
Awake, and unafraid.
Asleep, or dead...
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Tell me if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
I am not afraid to keep on living,
I am not afraid to walk this world alone
Honey if you stay I'll be forgiven,
Nothing you can say can stop me going home.
Evo, dolje u boxu sam objavila sve slikice uz moje komentare na njih nazive… sve, enjoy…
Yours truly:
Vončca
Uskoro novi EdIt… LoL
Puffa ljudeki
Edit No. 1.
Cemetery Drive
Novi crtež. Samo 6B olovka.
Apsolutno sam prezadovoljna sa ovim rezultatom. Nikad nisam napravila ljepši crtež. Apsolutno je realna, a imala sam predložak. Sviđa mi se njezin izraz lica. Nekako bolno zgrčen. Inspiraciju sam dobila sa jednom slikom, ali je bila idealna da izrazim svoje osjećaje zadnjeg dana. Djelomično sam crtež nacrtala u školi pa su svi cijelo vrijeme govorili kako je savršen... Joj, a nije mi bilo u namjeri da ga svi vide... Ah, dobro, nema veze... profesor iz likovnoga mi je rekao da mu se jako sviđaju ti moji crteži... bila sam jako sretna... i jako se zarumenila...
Cemetery Drive… Još nisam ovako nešto napravila. Crtež je jedinstven. Evo, za sve kojima je srce ikada bilo slomljeno...
Post je objavljen 26.05.2008. u 16:04 sati.