ewo owako na danasnji dan prije tocno cetrnaest godina u og bolnici,rodih se jedna mala djevojcica...
odmah se vidjelo da ne uvlaci jezika cim je pocela plakati...
vjerojatno su primjetili i to da nema dlake na jeziku... x)
i eto,dan danas ostala je takva,nikom se ne boji rec sta osjeca i sve tresne u facu... :)
i tako... djetinjstvo joj je bilo dobro..kako se uzme... do 4 godine nije ni znala za sebe,a onda krenula u vrtic..
i pocela shvacat neke stvari..
dan danas joj je sve jasno i polako prestaje vjerovat svim ljudima,da naravno... vjeruje svojim najblizim
prijateljima,oni koji su takvi,lako ce se prepoznat...
najvaznije stvari u zivotu za nju su prijateljstvo,ljubav i njen zivot... prijateljstvo je pokretac njenog zivota...
da nema tih andjela koje nazivamo prijateljima ona bi ostala zatvorena licinka leptira,i nikada nebi pustila
svoja krila da polete....zahvajujuci njima,sad je ziva i sretna...
a ljubav,bilo kakva... s strane njenih prijatelja,obitelji ili neke odredjene osobe... prekrasna je,za nju znaci
jako puno... isto kao i jedan prijateljski zagrljaj ili poljubac... koji znaci cuda... :)
Kroz ovih 14 godina,igrala sam se,smijala,plakala,svadjala,mirila,zezala,ljubila,grlila,lagala,bila sam iskrena,
ucila sam,i voljela... :) -_-
ovih dana sjetila sam se svega sto mi se dogadjalo... igrala sam se barbikama,vozila biciklom,crtala,šarala,
unistavala bakino cvijece,igrala se auticima,zidala kucu sa vodom i pijeskom.. :) a sada? kao da sam ja velika,
a jos uvijek sam dijete.. samo mi vise nisu potrebne babike i autici.. jednostavno mi je potrebna prijateljska
ljubav,prijateljstvo i one male stvari koje ce me razveseliti...
zadnje dvije godine promjenile su me puno...neki kazu na bolje,neki na gore....ja mislim da na bolje... mnogima
fali ono moje djetinjasto ponasanje,a i meni nekada...
ali ja sam jos uvijek djetinjasta,iako se to mozda toliko ne primjecuje... ali jesam... samo sam pocela razmisljati
o nekim ozbiljnijim
stvarima... i mnogi kazu da sam postala odraslija i da sam preozbiljna...ali nisam,jednostavno mozda imam samo
drugacije poglede na svijet od mojih vrsnjaka... x)
ali ja znam kakva sam osoba,i znam da sam spremna uvijek pomoc drugima iako se to ne primjecuje...ali...
jos uvijek sam ona mala djevojcica koja se smijala,plakala,igrala,svadjala,mirila,zezala,ljubila,grlila,lagala,bila
iskrena,ucila i voljela... :) jos uvijek volim,smijem se (mozda u prekomjernim kolicinama hehhe)
placem (jer imam potrebu... ),igram se (iako ne sa igrackama,igram se mislima,i zivotom...),svadjam se jos uvijek
i onda zalim zbog toga...mirim se,i tada trazim drugu priliku... srecom pa te osobe koje stalno trazim drugu priliku
imaju strpljenja samnom...zezam se stalno,ljubim i grlim,lazem kad je potrebno (iako znam da nije dobro,ali kad
treba opravdat njemacki,hihih)iskrena sam,ucim kad mi se da (ali i za to gubim volju...) =)
jos sam ista osoba,samo sa drugacijim pogledima na svijet...
nadam se da ce ova godina mog zivota bit onakva kako sam proslavila rodjendan.. heh... izuzevsi neke djelove...
ali neka bude puna cokolade,keksi,cipsa... hahhaa... :) da,da... i jos svega kaj sam kupila u subotu.. :)
ehh.. igram se... zivot je igra,u kojoj treba pobijediti... :) ja igram na sigurno... ili se mozda kockam ne znam ni sama...
ali neka,jos sam mlada.. imam cijeli zivot pred sobom.. ovo su najljepse godine zivota... :)
eto...post napisan.. a djevojcica je sad umorna ali za godinu starija.. heh
idem spavati... volim vas sve =)
a poseban pozdrav ljudima koji su bili uz mene i koji su sad uz mene... i oni su razlog moje srece... hvala!
pusa
Post je objavljen 26.05.2008. u 14:08 sati.