Nemam još ni jedan post u mjesecu lipnju... Zauzeta sam drugim stvarima, za hobi ne ostaje vremena...
Idem nešto naškrabati....
Kad se prodaje koje staro imanje ili kuća ili veći teren i ako se za kupca ponudi kakav Englez, Talijan ili nedajBože bogati Srbin ili Rus, cilo selo ili, u malo većoj transakciji, cila županija se digne na stražnje noge i prodavač se proziva ko zadnji raspikuća i izdajica didova svojih. Zemlja, naše jedino blago, rasprodaje se ka da je kurbina.
Ako se oglasi prodaja kojeg našeg otočića, hridi, grebena, malo većeg otoka ili nekog uzmorskog terena, sve u privatnom vlasništvu, hajka poprima nacionalne razmjere i puni naslovnice svih dnevnih i tjednih tiskovina. Takva prodaja ravna je veleizdaji nacionalnih strateških interesa.
Ka da je ponudija vlastitu mater i ćaću na prodaju. A možda i je, u paketu. Ka bonus. Gratis.
Sve dam samo da prodam.
Javi se i kakav službenik vrle nam države koja sama ne zna što bi s tim našim "nacionalnim blagom" i koja nema blagog pojma kako bi zadržala ljude na "vjekovnim ognjištima" da na njima mogu pristojno, ljudski egzistirati. Doduše, ni sami ti ljudi ne mogu i ne znaju se dosjetiti kako bi preživili na tome što imaju.
Pa se država ponudila ka "prvokupac". Ali još nisam čula da je štogod kupila. Biće daje dobru paru.
Čula sam jednoga da će prije prodat "crnom ciganinu" nego Hrvatskoj.
Ali nema straha, jer se na vlastitu zemlju neće uknjižiti da živi tristo godina.
Ja sama puno sam puta "domoljubno" zagrintala na takve (ras)prodaje.
Ali me neopisivo živcira kad se tako proziva neki privatni vlasnik, ne znam, seoskog imanja ili kornatskog ili bilo kojeg otočića.
Mislim, koje je to licemjerje, nakon što je država za šaku škuda rasprodala sve što je mogla u ovoj zemlji. Nakon što je sve nacionalno blago proglasila svojim u najgoroj komunističkoj maniri. Iako se kune u kapitalizam.
Ma dobro, neću o tome, svi sve znamo.
Nego evo jedan suprotan primjer.
Kao što smo početkom devedesetih, na razvalinama bivše republike Hrvatske, krenuli graditi novu Republiku s velikim R, sami, svojom pameću i kako smo znali i mogli, a mislili smo da znamo sve najbolje, da smo pošteni i dovoljno pametni, ali se ispostavilo da smo barabe i neznalice, pa je ispalo što je ispalo (a bolje da ja sada ovako u afektu ne dajem ocjene što je ispalo), tako poneki vlasnik stare kuće krene sam, za inat svima, jer on nije raspikuća i izdajica, krene u obnovu svoje didovine.
Neće on Englezu dat, pas mu mater....
I onda od ove zapuštene lipote....
.... postane ovo - novo!
Je li vama analogija s domovinom očita?
Post je objavljen 04.06.2008. u 14:55 sati.