Pregled posta

LOŠINJSKA PRIČA

Prije samog početka ove moje priče o boravku Anje i mene u Velom Lošinju, htjela bi se zahvaliti svima Vama na lijepim riječima podrške kojima ste svakodnevno zasipali naš blog a koje su bile upućene meni i Anji u Lošinj.
Iako Vam je tata Tomislav pisao o Velom Lošinju, ja ću Vas danas malo kroz priču i slike povesti da Vam dočaram moja i Anjina tri tjedna boravka u lječilištu Pod Javori.
Lječilište „Pod Javori“ smješteno je malo izvan same jezgre Velog Lošinja u perivoju punim egzotičnih mediteranskih bilja. Lječilište raspolaže s uređenim šetnicama kroz park, igraonicom i igralištem za djecu, kombiniranim rukometnim, nogometnim, košarkaškim i odbojkaškim igralištem i stolovima za stolni tenis.
Samo lječilište raspoređeno je u nekoliko cjelina. Novi dio sa recepcijom, apartmanima, dnevnim boravcima sa tv-om, mini kuhinjom; stari dio sa sobama i glavnom kuhinjom; ambulantom; dvoranom za vježbanjem.
Htjela bi naglasiti da se lječilište najvećim djelom bazira upravo na zraku pomiješane velebitske i mediteranske klime, odnosno na duge šetnje uz more.
Moram priznat da iako sam sa Anjom već sve i svašta prošla da me hvatao neki lagani grč i lagana nervoza u želucu pogotovo što sam znala da je ovo prvi put da ćemo Anja i ja tako dugo biti odvojeni od tate Tomislava. Jer kao što sam rekla, prošli smo mi već stvarno sve i svašta (od Njemačke, Slovenije pa cijelu Hrvatsku) ali uvijek je tu negdje ili u krajnjem slučaju je Tomislav bio s nama. Nisam htjela da on vidi tu moju nervozu, jer sam znala da mu ne bi bilo lako otići natrag za Zagreb. Stisnula sam zube i rekla u sebi: „ma što se brineš, biti će sve u redu, pa meni je lakše imam Anjicu a on će biti sam u Zagrebu, njemu je još teže“.
Mogu Vam reći da su i strah i nevjerica brzo prošli a sve zahvaljujući divnim ljudima u lječilištu.
Nas dvije smo se vrlo brzo prilagodile na ovdašnji ritam. Buđenje je oko 6h. Slijedi malo razgibavanje pa vizita doktora u 7 i 30h. Doručak je u 8h, zatim slijedi kratki odmor pa fizikalna terapija koja traje do 11h. Potom odlazak u šetnju uz more. Slijedi ručak a onda popodnevni odmor. Nakon odmora, ponovo razgibavanje pa šetnja do večere. Nakon večere još malo šetnje kroz park lječilišta a zatim slijedi kupanje i još malo igre sa Anjom na krevetu a onda na počinak oko 22h.
Dan mi je bio i više nego ispunjen od jutra do na večer.

Sami smještaj me jako ugodno iznenadio. U sobi smo imali jako veliki komfor s četiri kreveta i kupaonu sa kadom (što mi je olakšalo kupanje Anje pošto sam uzela pomagalo za kadu).
Na raspolaganju sam imala mini kuhinjicu i veliki dnevni boravak (tv-sala) sa igraonicom.
Hrana je bila i više nego odlična te bi se ovom prilikom zahvalila svim djelatnicima kuhinje (Anja šalje veliku pusu teti Gogi).
Medicinsko osoblje je bilo jako ljubazno te nam je bilo na raspolaganju 24 sata (pozdravi i pusa od Anje sestri Elen, Diani, Sandri i Jadranki). Također bi se zahvalila i gospodinu Jasminu Bojiću voditelju ne medicinske djelatnosti koji se brinuo da nam stvarno ništa ne nedostaje.
Kompletan okoliš samog lječilišta je divan, lijepo uređen i čist iako naravno uvijek ima mjesta za napredak. Iako u samo lječilište ljudi dolaze iz svih krajeva Hrvatske, dojma sam da nekako ipak ovdje prevladavaju ljudi koji dolaze iz Zagreba ili iz njegove okolice.
Naravno da sam se ja već nakon dva provedena dana skompala sa par mama i njihovom predivnom dječicom u kojem je društvu moja Anja naprosto uživala.

Iako sam sa svima bila u super odnosima, sa par mama sam se stvarno dobro skompala i dani provedeni uz njih stvarno su mi brzo prošli.
Svako slobodno vrijeme, Anja i ja smo koristile provodeći sa njima i njihovom predivnom dječicom. Tako smo znale i po par sati šetati sa našim klincima a da smo zapravo imale dojam da se šećemo možda tek pola sata. Zajedno bi išle na doručak, ručak i večeru.Zajedno bi išle u dugotrajne šetnje uz more.zajedno bi pile kavicu, zapravo bile smo jedna drugoj neka vrst oslonca u nedostatku naših najmilijih koji su ostali kući.
Anja je naravno uživala jer je uvijek bila u centru pažnje. Klinci su joj stalno pjevali, mazili, vozili a ona bi im uzvraćala svojim zaraznim osmijehom zadovoljstva.
Gledajući te male klice s koliko pažnje prilaze Anji i ja sam se nekako osjećala zadovoljno i ispunjeno. Evo jedan mali dio njihovog pruženog prijateljstva prema našoj Anji:

(Gabrijela, Antonio, Tin, Katarina, Ivona, Guido, Josip, Mislav, Petra, Ana Marija, Ivan, Andrea, Bruno)

A koliko je Anja osvojila srca ljudi u lječilištu, svjedoči i ova slika :

(poklon majica Anji od jedne tete)

A da sve ne bude baš u „savršenom“ tonu odnosno da mi ne bude „dosadno“ ili pre „monotono“, pobrinula se je a tko drugi nego Anja.
Osim spomenutog antibiotika kojeg je morala trošiti a o kojem Vam je tata Tomislav pisao, Anja je jedan dan završila u domu zdravlja u Malom Lošinju.
Naime, jedan dan dosta je bila mrzovoljna i cendruljava. Nisam znala što joj je. Da li ju boli glava, da li je to možda zbog najave promjene vremena, da li ju bole kukovi i još puno toga da li? No kad joj se desni obraz počeo rumeniti i na dodir je bila jako razdražljiva odgonetnula sam enigmu. Anju je zapravo bolio zub. Glavna sestra u lječilištu odmah je angažirala prijevoz do Malog lošinja te dogovorila termin kod zubara. Epilog svega da je Anja dobila blombicu. Eto, nikad nije dosadno kad je Anja u pitanju. Uvijek nešto novo.

Polako dan za danom stigao je dan kada je tata Tomislav došao po nas.
Tu ova lijepa Lošinjska priča polako završava. Upoznala sam divne ljude, stekla nova poznanstva i prijateljstva.

Od danas se i Anja i ja vračamo svom ustaljenom ritmu. Vježbe, odlasci na terapije, kontrole, preglede, odlasci u vrtić ponovo su naša svakodnevnica.
Ovaj tjedan imamo jako naporan ritam. Uz gore navedeno, danas nam dolazi ekipa Zihada Sokolovića koja snima pilot program „Teatro projekt“ s djecom s poteškoćama u razvoju.
Svoj dolazak najavila je i ekipa Večernjeg lista koja će napisati par riječi o ovom hvalevrijednom projektu.
U četvrtak odlazimo u Lovran kod doktora Mileusnića na kontrolu vezano za operirane Anjine tetive te eventualnog dogovora za operaciju kukova.
Poslije produžujemo za Pulu gdje ćemo se sresti sa našim prijateljem gospodinom Marijom Hermanom koji je u kratkom posjetu Hrvatskoj.
Tjedan ćemo završiti sa našom humanitarnom roštiljadom koju organizira naša Humanitarna udruga „Mala Anja“ i Radio Velika Gorica na Ribnjacima Ključić brda.
A i kofere ne smijem skroz „raspakirati“ jer već u prvoj polovici šestog mjeseca odlazim sa Anjom na tri tjedna na rehabilitaciju u Krapinske Toplice.

Toliko za sad od mene. Šaljem Vam svima jedan veliki topli zagrljaj a Anja i tata Tomislav šalju Vam velik pozdrav.



Post je objavljen 26.05.2008. u 08:00 sati.