Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kuv

Marketing

Svi to rade

Izvor: Korak, broj 1
http://www.step.hr/korak.shtml

Spoiler:
U redu je, sine. Svi to rade.

Šestogodišnji Johnny se vozio sa svojim ocem kada su ih zaustavili zbog prebrze vožnje. Otac je pružio policajcu novčanicu od dvadesetak dolara zajedno s vozačkom dozvolom. „U redu je sine“, rekao je otac kada su nastavili vožnju. „Svi to rade.“
Kao osmogodišnjak bio je prisutan kad je obiteljsko vijeće, kojemu je predsjedavao ujak George, raspravljao o najboljem načinu da smanje porez. „U redu je, mali“, rekao je njegov ujak. „Svi to rade.“
Kada je imao 9, mama ga je povela na njegovu prvu kazališnu predstavu. Čovjek na blagajni „nije imao“ više karata, sve su bile rasprodane dok mama nije pronašla dodatnih 5$ u svojoj torbici. „U redu je, dijete“, rekla je. „Svi to rade.“
S 15 godina igrao je desnog braniča u srednjoškolskom timu ragbija. Trener mu je pokazao kako da zaustavi i istodobno zgrabi protivničkog igrača za majicu tako da to sudac ne vidi. „U redu je, mali“, rekao je trener. „Svi to rade.“
Kad je imao 16, prihvatio je svoje prvo ljetno zaposlenje u velikoj trgovini. Njegov je zadatak bio da prezrele jagode stavlja na dno kutije, a dobre, koje se vide, na vrh. „U redu je, mali“, rekao je poslovođa. „Svi to rade.“
Kao osamnaestogodišnjak Johnny i njegov susjed javili su se na natječaj za stipendiju na fakultetu. Johnny je bio učenik koji je jedva prolazi. Njegov je susjed bio u gornjoj grupi od 3% u svom razredu, ali nije znao igrati desnog braniča. Johnny je dobio stipendiju. „U redu je, sine“, rekli su njegovi roditelji. „Svi to rade.“
Kad je imao 19, pristupio mu je student s više godine i ponudio mu odgovore ispita za 50$. „U redu je, mali“, rekao je . „Svi to rade.“
Johnnyja su otkrili na ispitu i osramoćenog poslali kući.
„Kako si to mogao učiniti majci i meni?“ rekao je otac.
„Tako nešto nisi mogao naučiti kod kuće.“ Teta i ujak su bili strašno šokirani.
Ako postoji išta što odrasli ne mogu podnijeti, to je dijete koje vara.

Jack Grifin
Možda jedan od najgorih stavova srca je "Svi to rade". Jako je otrovan i jako lako se prima za ljude koji ne žele pretrpjeti ni najmanju nepravdu, ali nemaju problema s tim da ju nanesu drugima.

Svjedok sam ovakvog nečeg svaki put kad se stanem u red na FER-ovoj menzi. Ljudi koji poznaju ikoga u redu će se stat s njim (makar mu ne zna ni ime, niti će jesti s njim) kako bi prije stigli na red.
Teorija: u redu se čeka maximalno 15 minuta (pod uvjetom da se nitko ne pregurava)
Realnost: u redu se čeka i po sat vremena (ako se pošteno stane na kraj reda)

Više puta mi se desilo da me netko od mojih kolega iz grupe zvao da odem naprijed s njima (oni su se pregurali), ali sam odbio jer mi je neugodno. Ako se čekanje produljilo sa 15 na 60 minuta, to znači da je za svaku osobu koja stoji ispred tebe, stalo još njih troje.

Najgore od svega nije to što se u njihovim srcima ne odvija sve kako bi trebalo. Oni misle da svi to rade. Nikad to ne rade svi. A, kad ne radi svi, onda svi koji to ne rade ostaju oštećeni (!!!). Razmislite o tome sljedeći put kad svi to budu radili.

Post je objavljen 26.05.2008. u 00:00 sati.