Na jednoj propovijedi koju sam slušao, propovjednik je rekao da grijeh nije djelo, nego odnos. Ne mogu reći da me baš to promijenilo, ali od onda sam počeo razmišljati o nečemu što me mijenjalo (i još me mijenja). Meni nema smisla da je grijeh odnos jer bi to značilo da je i odsustvo odnosa (ako pretpostavimo da je grijeh obiti imati odnos s nekim), odnos. Ali definitivno, ta propovijed me je (za razliku od nekih) potakla na razmišljanje (a ne na sanjanje). Meni (koji bježim od religije) je jasno da grijeh nije djelo, da je više od toga. Zapovijedi mogu poticati religiju, ali u Mateju 5-6 čitamo o tome kako Isus ljudima pokušava objasniti da se ne radi o slijepom držanju zapovijedi, da je nešto više u igri.
Tako sam, razmišljajući, došao do ideje da je grijeh kada ti nije stalo. Npr. može ti ne biti stalo do osobe ili do odnosa s tom osobom. To nije baš bila definicija grijeha, ali sam bio bliže. Nakon što sam još malo molio/čitao/promišljao o tome počeo sam razumijevati da je grijeh stanje. To je stanje ili stav srca. Grijeh je jedan određen stav srca. Jedan veoma loš stav, koji liči na ono što sam ranije spomenuo. Nije mi stalo (eng. don't care). Ne mogu baš reći da sam našao potpunu potvrdu toga u Novom zavjetu, ali svo moje razumijevanje i sva moja iskustva s ičim duhovnim su mi to govorili.
Stav je bitniji od samog djela. Ako se ja s nekim potučem, oni religioznije će odmah pomisliti da radi o grijehu, ali zamislio ova dva scenarija:
1. Vidim nekog kog poznajem i razbijem ga jer sam ljut na njega.
2. Vidim nekog kog poznajem i razbijem ga kako bi ga spriječio da ne učini neku glupost.
Isto dijelo, s 2 bitno različita stava.
P.S. Znam da mi primjer nije baš neki.
Post je objavljen 25.05.2008. u 23:17 sati.