Čovjek idući cestom pogladi psa, pomazi ga kako je dobar i poslušan mu se da dragati.
I tako napunjen dobrotom i ponosom da je napravio nešto dobro taj dan te da je on u suštini dobra osoba, čovjek ode doma svojoj ženi i djeci.
Na putu ispred kuće sretne susjeda kojega baš ne voli niti on njega,
te da mu pokaže da je on bolji čovjek od njega, odmah ga ljubazno pozdravi i prođe uzdignute glave pored njega pun sebe!
Čovjek dođe doma i otkrije da mu je sin dobio par jedinica u školi.
Čovjek odmah bukne na svog sina da se sjeti tko ga hrani
i kome on mora biti zahvalan što je uopće rođen.
Tko ovo shvati, mislim da više ne mora raditi na sebi.
Čini se da svatko ima svoj kapacitet koliko dobrote i zla u obliku energije može primiti u sebe. Pa se stalno puni i prazni.
Post je objavljen 25.05.2008. u 19:57 sati.