Pregled posta

Jedrenje

Negdje iza 15 h odlučujemo da bi ipak bilo pametno otići kupiti nešto za naš prazan frižider, a i cijene ovdje nisu kao u Malindiju tako da ćemo morati obići i neki od lokalnih "serekeš"-a.
Naša predviđena sredstva su otišla samo na iznajmljivanje apartmana.
Barclays, here we come !!!
Obukao sam najprozračniju moguću kombinaciju koju sam mogao smisliti no ipak već pri prvom koraku izvan hladovine osjetio sam da ću biti kuhan i pečen.
"Znaš li gdje je bankomat?"
"Mislim da nije daleko, negdje oko 15 minuta hoda"
"....minuta hoda " - složio sam u svojoj glavi zanemarujući brojeve.

Izašavši na glavnu cestu krenusmo desno i onda korak po korak , kaplja do kaplje, znoja....
Stigosmo do nekakvog shopping centra gdje imaju sve od bankomata, suvenirnice do trgovine mješovitom robom. Pravi europski štih.
Čudno je samo to da u desetak trgovinica ima isto toliko prodavaća i niti jednog kupca.
Očito su bili pametniji i ostali negdje u hladovini.
Uzevši nešto gotovine obiđemo izloge i ponegdje uđemo i razgledamo izbliza. Cijene su stvarno prenapuhane. Stvari koje u Mombasi plaćam 200 KSH ovdje ne mogu dobiti ispod 400 KSH.
Očito vrsta turista koja ovdje dolazi ima poprilično dublje džepove od onih iz hotela na sjevernoj obali.
"Hoćemo do tržnice sada ili poslije?"
"Ja bi radije odmah pa da više ne izlazimo po suncu."
"Sawa."

* * *

Ispred je na svu sreću bilo parkiranih auta sa taxi oznakama. Približivši se jednom od njih do nas za par sekundi dotrči vozač i krene pogađanje. Ne moram niti spomenuti da je i tu cijena poprilična i da smo ga nakon dosta cjenkanja uspjeli udobrovoljiti da nas odveze do tržnice i ne odere k'o da nas vozi 100 km.
Tržnica je ustvari nekoliko štandova posloženih u polukrug ispod drva manga. Ulazimo u jedan od štandova koji je imao nadstrešnicu. Uzimamo voće i povrće.
Sjetila se Lilly da joj se baš jedu pileća krilca te u obližnjem dućančiću uzimamo paketić, te indijske začine i one ljuto-slane štapiće krumpira.
Shvativši da smo svega 200 metara od puteljka kojim smo došli do glavne ceste vraćamo se pješke.
Nekako izdržavši do prvog drveća i prividnog hlada krenemo razmišljati kuda bismo mogli navečer. Moža u kakav obližnji disco !?
Najbolje da odlučimo kasnije.
Stigli smo. U bazenu se brčka dvoje i po mjestu na kojem se nalaze rekao bih da je jedno od njih neplivač.
"Nakon što pojedemo nešto odosmo na kupanje, može?"
"Dobro"
"Ionako trebaš isprobati svoj novi kupaći kostim. A i rekla si da plivaš k'o shark pa bih to volio i vidjeti" - malo je bocnem.
"I bolje..." - nadoda i vidim da sam ju pogodio u ego.

Da vidimo. Imamo tavu nekakvu u kojoj je još prije 20 godina isprženo prvo jaje. Tanjure i beštek koje peremo prije upotrebe. Iako mislim da ću radije jesti rukama.
Dakle da pripremimo krilca. Prvo ću ih poso......
"Lilly di je sol?"
"Kakva sol?"
"Pa čime da posolim krilca?"
"Nismo kupili sol.Daj pogledaj možda ima gdje od prijašnjih gostiju"
Prekopavši sve nisam našao niti zrnca.
"Čuj ja van više ne idem. Radije jedem neslano."
Ipak u trenucima kad pomisliš da mozak jednostavno spava i čuva se za hladnija razdoblja dana sinu nam ideja.
"Znaš oni indijski štapići?"
"Da !"
"Po sebi imaju svakojakih začina. Ako ih zdrobim mogli bismo time premazati krilca."

.... hrustamo zadnje komade na terasi i pijuckamo. Baš je bilo fino. Malo ljuće nego sam navikao no ok. Razmišljam da li je bolje poći na bazen rasplivati obrok ili ipak malo prileći.
Prileći,prileći
Javi se unutarnji glas i ja ga poslušah. Samo na sat vremena pomislih.

Oko 17.30 oblačim kupaće i uzimam ručnik.
"Hoćemo do bazena ili do mora?"
"Haj'mo na plažu"
Izašavši puteljkom na plažu potražih mjesto gdje bih mogao ostaviti ručnik. Obzirom da su im plaže prenakrcane odlučih se na kameni zidić.
"Ja ću odmah u more"
"Evo i mene"
Prilazim zapjenjenoj vodi koja nosi sitni pijesak i morske trave. Pokušavam izbjeći najprljavije dijelove i hodam do dublje vode. Odjednom sve to mi dojadi.
Ovo nije kupanje ovo je gacanje. Ma .ebo ti to!
Pogledam ipak prije gdje ima manje travurde i bacam su u vodu. Zamahnem nekoliko puta i....
Osjećaj poput onog u bliskom dodiru sa koprivom na mojoj desnoj nadlaktici. Prvo pomislih neka oštra trava no misao brzo ishlapi.
Ponešto ipak znam o susretima sa meduzama. Nažalost nije mi prvi put.
Dosta kupanja za danas.
"Bolje ti je da ne ideš u vodu. Ima meduza."
"O čemu ti to"
"Vidiš" - pokazujem joj mjesto gdje su lagano počeli izbijati bijeli mjehurići - "tu me opekla meduza"
"Ma daj sanjaš. Idem ja u vodu"
I ode okupa se i vrati se bez ijedne opekotine.
Vrativši se u hotel počinje se ocrtavati crveni trag oko cijele nadlaktice.
"Sad mi vjeruješ?"
Vidjevši to konobar mi se počne ispričavati kao da je nedajbože njegova greška to što smo i meduza i ja pokušali plivati u istoj litri vode pored tolikog oceana.
"Ma daj mi pivu i..."
Buć!!

* * *

Na svu sreću meduza je bila neka prilično benigna i nikakva groznica ili slično nije me tresla od njenog otrova.
Ipak nakon doručka u našoj režiji odlučismo se za posjet baru Forty Thieves i Suadovom dućančiću.
Uzeli smo samo najosnovnije za plažu i nešto KSH.

Lillyne natikače iz Malindija


Lilly je konačno bila sretna da može po prvi puta u javnosti pokazati svoje natikače kupljene još prije 10 dana u Malindiju. Bo'me i kupaći kostim nije baš nešto po kasnovečernjem suncu.
Sjevši malo dalje od samog bara u hladovinu razmišljamo što bi osim kupanja, koje liči na nešto poput "Trk u vodu, brčkaj se 10 minuta i bjež u hlad", mogli raditi.
Gledam uokolo i jedino što mi zapinje za oko je skupina ronioca na nekih 200 m od obale i jedrilice.
U taj čas do nas dolazi Suad i vidjevši nas neodlučne predloži nam vožnju odnosno unajmljivanje jedne na sat vremena. Cijenu će nam dogovoriti. Obećava da će biti povoljna jer nas smatra prijateljima nakon sinoćnje geste.
Gledam na pučinu i počinjem se psihički pripremati za ljuljanje na valovima, jer ti čamci sa dva trupca - po jednim sa svake strane, odlaze sve do iza ruba grebena na tzv. otvoreni ocean.

Povoljan vjetar


Suad se vraća i veli 1000 KSH za nas.
Nije baš neki popust no računam si da sam u glavi već skoro doživio vožnju šteta bi bilo zbog novca propustiti taj užitak.

Do brodice gazimo kroz vodu koja doseže do ramena.
A ja baksuz jučer hodam li ga hodam i ne nađoh dublju od one do pupka
Uspentramo se na brodicu s jedne strane gdje se nalaze klinovi i nekakve improvizirane stepenice. Dočekaju nas dva mladića od kojih 20-25 godina. Spuštaju onu letvu koja je bila prislonjena na glavni jarbol i napinju jedro između nje i jarbola. Gledam u predivnu tirkizno plavu boju vode koja promiče ispod nas. Čista je i vidi se dno i sve što pliva ili se skriva blizu njega. Onaj mladić koji je ustao čim smo zaplovili skaće na jedan od trupaca sa strane te balansirajući na njemu polako popušta jedro. Uhvatili smo dobar vjetar i jedrimo prema pučini. Vidim na 50 m da je greben na nekim mjestima poput otoka, čak mi se učinilo da sam vidio suhu stijenu na trenutak. Iako sam upozoren da ne diram nikakve konopce moje dječačko oduševljenje tjera ruke da prčkaju i dodiruju sve te zabranjene stvari.
Uskoro sam i shvatio zašto. Onaj mladac koji stoji, je nakon što je ovaj što drži jedro ispustio konopac iz ruke kao od šale preskočio na drugu stranu brodice i uhvativši ga skrenuo nas u smjeru povoljnijeg vjetra. Sve se dogodilo tako brzo da sam još neko vrijeme ostao zagledan u njega i ne vjerujući osjetilima došao k sebi tek na pitanje.
"Želite li se možda okupati ovdje?"
Pogledam ga i onda pogledam u vodu.
"Ali tu je duboko"
"I ima svakojakih ribetina" - dodaje Lilly -"samo čekaju da im skočimo u usta"
Nisu nas više ohrabrivali, dali zbog uvida u naš strah ili što smo im prokužili štos, ne znam.
Uglavnom iza grebena nakon što su nas dobrano poprskali valovi koji su tamo visoki i do 2 metra nema ništa doli dubokog tamno plavog mora. Pogled prema plaži je predivan i osjećaj je mješavina straha, divljenja i avanture. Onaj mladić jednostavno stoji na drvu ne širem od 30 cm i blansira nad vodom koja vrvi barakudama i morskim psima. Vjerojatno niti ne pomišlja što bi bilo da se oklizne i padne unutra. Obzirom na brzinu plovila ostao bi daleko iza dok bi drugi uspio obuzdati plovilo i nisam siguran da bi se dobro proveo.
No onima koji tako razmišljaju i nije mjesto na brodici već na plaži.

Jedrilica


Iskačemo u vodu i krećemo prema obali.

* * *

Još se nisam niti uspio rješiti osjećaja skakanja na valovima kad prema nama trči čovjek i viče nešto.
"Sjeća me se od lani" - prevodi mi Lilly.
"Oprosti rista al' ja se tebe ne mogu sjetiti nikako"
"Ma to je onaj što nam je kokos otvorio"
"Ej, pa tebe imam na fotografijama."
Govori nam da sada ima mali business i da prodaje ogrlice od drveta i kamena. U ime poznanstva kupujemo kornjaču za Lilly i zebru za mene.
Pozdravljamo se i odlazimo u hlad.

Kontrast


Svaki uživa na svoj način. Lilly se valja u bijelom pijesku a meni ruka padne na fotić.
Bitno da je hlad i da nam pričinjava užitak.

Sisali


Ionako je dan samo do 18 h.
Iskoristiš li ga dobro ili ne on ipak prođe.


Post je objavljen 25.05.2008. u 20:24 sati.