Još jedan poraz i ponovo pljuska života u sred lica. Pognuvši glavu odlazim ,al ipak ostajem tu, u tom bijednom malom gradu. Ponovo sam okrenula neispisanu stranicu života i stavila točku na nešto čega nije bilo. Listam svoj život,a oči me već peku od monotone bijeline,i vičem,i plačem,i zovem...ali koga? Tebe? Oni koji su mi potrebni nalaze se u tuđim životima,a to je najgore. I oni koji će doći bit će već nečije ispisane stranice zivota. A moje??? Moje će stranice ostati bijele i čiste,s točkom na kraju nečega čega nije bilo. Stranice moga života kao latice cvijeta...



Post je objavljen 25.05.2008. u 14:18 sati.