Mislija san, ima neko ko nas čuva,
I oblači i obuva.
Ima neko ko nam jisti daje,
Ko nas čuva od promaje.
Mislija san, dok se s nama šalija,
A sve san falija....
Život nije, da se more pustit,
Sad moran izustit.
Gotovo je, propalo je, svršilo je,
Kada je bilo najbolje.
Kad smo izgradili svit,
Moramo se rastavit.
Jer rič ja pa rič ti,
Pa smo se svadili,
Jer san mislija ka i ti,
Neko će sve platiti.
(A račun je priko stola,
Plaćamo ga popola.)
Post je objavljen 25.05.2008. u 12:23 sati.