Čovik osljepljen mržnjon ima dojam da je ona nešto najlipše i najbolje što mu se može dogodit.Zauzima prvo misto u njegovoj glavi.Živi za osićaj mržnje,za lažnu snagu koju mu ona daje. Nije ni svistan da je to zapravo najveća slabost kojoj čovik može podići.Nije svistan da ispada jadan.Da je to ono dno dna.Da ne može više ići dublje zbog toga što je povriđen. Pokazuje da čovjek nije hladnokrvno biće ,već da ima emocije.Mržnja može nekad i ovladati samin bićen.Činiti umjesto nas,zaključivati umjesto nas,čak i uništiti umjesto nas.Izvor mržnje leži upravo u najljepšoj emociji koju neko može osićati.U ljubavi.Kada si više puta povriđen i kada si svjestan da ćeš još više puta u životu morati biti povriđen obuzima te osićaj izgubljenosti u vremenu i prostoru.Prolaziš razne faze i stvaraš različite konstrukcije.Nakon sati razmišljanja svatko dođe do jednakog stadija.Do mjesta di se nude dvije solucije.Prići priko tog i zaboravit ili usadit to u nas same ,odnosno početi mrziti.Mržnja ima nekoliko stadija.Kod najslabijeg stadija ne postoji neka velika opasnost.Tada se najčešće javlja ta ljubomora,sputavanje nekog kako bi se udovoljilo sebi.Ako se ne uspije sputati u startu mržnja prelazi u viši stadij.Tada je jednostavno zloča prešla u samo zlo.Čini se sve negativno prema nekom.Sam nemaš kritiku na svoja dila.Jednostavno ih provodiš na vidjelo.Ne štediš nikog.Ni samog sebe.Žalosno je gledati kako čovik pada,gubi,nesvjestan vlastitog poraza.
Da on ti je taj koji ti je nanjeo zlo,ali moraš li ti nužno biti kao on.Njegova slika i prilika.Učiniti ono što je dokaz njegove pobjede.Mrziti ga? Ne.Reci samom sebi da nitko nije vrijedan tvoje propasti.Nitko nije vrijedan da ti odlučiš odustati od sebe kao dobre osobe i postati glasnik propasti. Uništiti svoj dar suosjećanja,uništiti osmjeh na licu,vedrinu u tvojim očima.Nemoj im to dozvoliti.Nemoj im dati priliku da te postave na taj test.Nasmješi se.Prjeđi preko toga.Tvoj osmjeh.Tvoj osmjeh će im dati do znanja da su izgubili.Da te nisu uspjeli pobjediti.Da te nisu naučili mrziti.Mržnaj je nešto snažno.Mržnja je vladarica slomljenih srca,razorenih osjećaja i uništenih života.
Reći „Mrzim te!“ jednako je situaciji kada netko uputi metak prema ljutskome srcu. Glagol mrzim ostavlja veliki utisak.Nekad i nesvjesno. Ako tvrdite da ste bezosjećajni i hladni grješite ako pokušavate sami sebe uvjeriti da na spomen tog glagola bar malo ne zapeče vaše srce.
Isto tako glagol mrziti je definitivno lakše izreći nego glagol voljeti. Ljudi ne svjesni jačine te riječi troše ju nepotrebno i bez ikakve mjere.
Mržnja je ujedino u našem suvremenom svijetu izgubila svaki smisao.Postala je predmet svakodnevnice.Uz nju se veže gotovo svaka druga minuta ljutskog postojanja u ovoj truloj sredini u kojoj živimo.Nekada se samo trebamo sjetiti.Svi imamo pravo grješiti.Trebamo se sjetiti da umjeće nije mrziti nego voljeti.Trebamo se sjetiti da mržnjom trujemo sami sebe. Zasljepljujemo vlastite oči.Gubimo se u prazno.Jer tvoja mržnja ne nosi nikakvo značenje.Tvoja mržnja šteti isključivo tebi,ne osobi koju mrziš.Uništava tebe kao osobu.Bitno je naglasiti da ljudi često imaju i grižnju savjesti zbog nekih stvari,ili tek kada je prekasno shvate da su pretjerali.Da su razorili previše.Da su učinili više štete nego što su htjeli,ili pak da su postali gori od osoba koje su prezirali ili koje preziru.Nekad je potrebno uzdignuti se.Oprostiti i dokazati da ta osoba koju mrziš nije zaslužila smrt tvoje dobrote već iskreno sažaljenje.
Ovim putem želim naglasiti da svatko ima pravo na pogrešku.Svatko ima pravo na bijes.U jednom trenutku kod mene je prevladao bijes.Ne mislih tako.Neki ljudi bijes doživljavaju kao istinu.Ne u krivu ste.Ne mrzim nikoga.Ne želim ničiju smrt.Ono nije moje iskreno mišljenje i želja ono je bio moj bijes.
Zato prijeđite preko toga.I jednostavno zaboravite kao da nikada nije došlo do toga.
Post je objavljen 25.05.2008. u 11:06 sati.