Bezveze. Baš bezveze.
Kad bi se bar sad zadržala u Čuntiću, pa da ne stignem uopće, pa da se naljute i vele onako u trenutku jednom, onda ne moraš ni ići. Šta sereš, bla bla bla. Eh, da. Plan? Bezuspješan, bar se tako čini.
Trebalo je sve ostati onako kako sam i rekla. Ne i točka. A ne sad ovako. Šta da radim? Ako odem rano, ova ne ide, a znam da joj se ide, a opet ako ostanem duže ova onda pogotovo ne ide, a njoj se još više ide. I sad biipale se one.
Trebalo je ostati onako kako sam i rekla odmah.
Svaka na svoju stranu, a ne ono ajd ajd ne ajd ajd ne.
A bipac više sve.
Jede mi se glupi čokolino. I sladoled. A ne znam kako šta gdje???!
AAAA. Da bar ostanem duugo tamo, i da ne stignem. A znam da će biti ono.
Da, ono.
A bipac više.
I znam, curo, sretna sam šta ga iam. Ne treba me podsjećati. I glupi san onako, ali ne dam ja ono što volim, a nee. Njega najmanje. Možeš srati koliko ti srce zaželi, možeš izmišljati. Ali neee. Jok.
Ma uf.
Idem sad tamo. Pa ćemo da vidimo.
I da, šta bi ja.
Bit će i vama tako jednom.
Post je objavljen 24.05.2008. u 17:24 sati.