Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/keephopealive

Marketing

Shvaćanje...

Dani tuge i boli postoje u svima nama...ono što ja znam jest to da ja imam možda samo 18 godina,ali i ja znam tko sam, u to nikad nisam sumnjala. Sve što sam u životu činila, činila sam sa vjerom u sebe i vjerom da činim nešto dobro. Ponekad sam previše htjela pomoći drugima, htjela sam ljudi počinju vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. Htjela sam dati onu ljubav koju sam imala za svakoga.

To me nekad dovelo do problema. Problema da drugima ne dopuštam da se sami pronađu. Ali te osobe danas u meni vide osobu koja im može pomoći,osobu koje vole. Zato znam nisam pogriješila, slušala sam sebe, svoje srce i ono me dovelo na pravi put. Istina,griješila sam. Ali znala sam da je to dio života i da me to nečemu naucilo. U koga sam mogla vjerovati ako ne u sebe. Često sam mislila da ću moći sama u svakoj patnji i problemu, ali ti ljudi kojima sam ja nekada bila potpora, postali su stup meni.

Podigli me,obrisali suze. Naucili kako ponovo disati punim plućima. Možda sam ponekad djetinjasta,ali ja znam što želim, i znam da sve što činim, činim sa srcem. Znam da uvijek moram vjerovati u bolje, jer onda iz boljeg sve izlazi. Čovjek se mora boriti u ono što vjeruje, mora se boriti postati netko. I kad nas snađu nevolje života prihvatiti to kao put prema nečem boljem. Jer nije uvijek sve crno. Jer ljudi su oko nas, ljudi koji te vole. Kojima nešto značiš u životu, kojima obasajaš mrak u kojem se nalaze. Možda si nekom jedini razlog da ide dalje. Uvijek ce biti teško, ali to te ne smije slomiti. Ja vjerujem da su to samo iskušenja za mene. Ja jesam samo jedno biće željno malo ljubavi i nježnosti, ali neću dati da me jedan bič sudbine slomi. Jer ja sam stvorena da naučim izboriti se za sebe. Zato ću ja biti svakom oslonac,biti ću jaka jer znam da kad dođe moj dan moći reći: "bila sam čovjek,živjela sam kako se živi sa srcem".. Jer to je samo život koji ne traje dugo i zato je naša dužnost da ga proživimo do kraja kao ratnici. I onako kako nam je suđeno. Jer svi smo stvoreni da budemo dio ovog svijeta, i da živimo s time da svatko nosi svoj križ. Ako nećemo živjeti radi sebe, onda postoje drugi ljudi radi kojih treba živjeti.
Ljudi koji vjeruju u nas, vjeruju jer u nama kuca srce, jer smo mi djeca Božja, vjerovali mi to ili ne. Ponesi svoj križ, i vidjet ćeš što te čeka na kraju puta...


Post je objavljen 24.05.2008. u 16:26 sati.